U predvečerje praznika, 28. oktobra, Dana grada, odlično koncipiranim programom koncerta “Gradu s ljubavlju” profesori hercegnovske Muzičke škole priredili su istinsko zadovoljstvo i radost publici ali i izvođačima koji su, kako kažu, jedva čekali da se vrate na scenu poslije pauze koju je nametnula korona.
Muzičku priču sa kojom su preplitani lirski zapisi o muzici i o Herceg Novom započela je direktorica škole Nives Nenadović, podsjetivši da je ovaj koncert tradicija koju u školi pažljivo njeguju. Koncept je osmišljen u dogovoru sa kolegama, a svi su srećni što opet mogu da sviraju pred publikom, i raduju novim nastupima.
-Prije svega sam zadovoljna zato što opet možemo da se bavimo ovim. Imali smo jednu pauzu zbog cijele ove situacije, tako da se i kolege i ja radujemo i nadamo se da ćemo i za Novu godinu da organizujemo nešto ovog tipa i, naravno, u drugom polugodištu, poručila je Nenadović.
Ona je izvela Debisijevu “Mjesečinu”, melodiju u kojoj sve, kako je pisao Pjer La Mir, leprša i uzlijeće tako da je ovaj izbor sasvim odgovarao prazničnoj atmosferi. Uslijedila su,u izvođenju Anite i Jelene Popović, Bosiljke Kulišić, Igora Novaka, zatim Linde Poznanović, Maje Žmukić, Aleksandra Bubanje, Irene Mijušković i Đura Poznanovića, a u finalu Jovanke Veljović i Svetislava Vasića, djela Šarla Berioa, Ljove, Babajaniana, Pjacole, Bogdanovića, Johana Kristijana Baha, pa tango Karlosa Gardela i Bramsov “Trio a mol”.
Od prve numere, mjesečevih nota, do završne numere u muzici je, i kroz priče koje je kazivala Dragana Vlaović, publika prepoznavala sjećanja na događaje iz prošlosti Novog, zgusnuta u imenima novskog Šetališta Pet Danica, gradskog Trga Nikole Đurkovića, osnovnih škola, novskih ulica, igru svih koji su odrastali u ovom gradu i brojali skale od Škvera do Trga, od Trga do Belaviste, one ispod Tore ili ma koje kojima se stiže dodoma ili odlazi iz njega. Uvijek čuvajući sliku grada i njegovih spomenika, posebno onog mramornog, visokog, vitkog, koji izranja iz zelenila Savine, spomenika Bezmetkoviću – ili hrabrosti, ponosu, i prkosu, trenucima u kojima su u različitim vrmenima i mnogi ugradili svoju u dušu grada pa nam je i on hrabar i drugačiji, ponosan i prkosan, svoj, grad sa velikom dušom, znamenitom prošlošću, vremenom koje živi danas i njeguje ga, zagledan u ono koje će tek doći.
Uz Gardelov Tango lako je publika zamislila igru koja i Novom pristaje i spaja u nevjerovatnu snažnu harmoniju more dok reže bura i kada valja jugo, silinu orjenskih snjegova i vrelinu avgustovskog Sunca nad Novim, prkosne a nježne mimoze koje cvjetaju u sred zime, zimi tihe, sive, melanholične tvrđave novske koje ljeti vrve od života, sjenovite đardine naspram uvijek otvorenih kamenih trgova. Kaleidoskop odlično odabrane i izvedene muzike i lirskih zapisa o gradu završen je očekivanim snažnim aplauzom i jednom željom – da ono što je najbolje u nama bude i naš i putokaz Herceg Novog.
Naredni koncert u Muzičkoj školi planiraju, opet po dobroj tradiciji, pred Novu godinu.
