Hercegnovski književnik, sveštenik Špiro Živković predstavio je sinoć čitalačkoj publici dvije svoje knjige. Novljani su slušali o romanima „Equisetum palustre“ i „Vakat Mata Gujine“.
Svojim pričama i romanima, često i poezijom Živković, putuje i vodi čitaoca u svim tim smjerovima. Pripovjeda vješto i slikovito, bogatim jezikom našeg kraja, prepliće mentalitet, mudrost, sudbine, vremena i nevremena, ali i šale i dosjetke ovdašnjih ljudi, čulo se na promociji.
Uz autora o romanima su govorili Jelena Gazdić, Višnja Kosović, Ivana Jovanović i Teodora Božović. Razgovor sa Živkovićem vodila je Dragana Vlaović.
Živković, budući da je sveštenik, otkriva da se prije objavljivanja svojih knjiga dugo premišljao, ali da je uz blagoslov mitropolita Amfilohija prelomio.
– Sveštenička odora mi ne dozvoljava da pišem kako mi padne na pamet, zato sam dugo i otezao sa izdavanjem knjiga, dok nisam napokon odlučio i blaženopočivšem mitropolitu Amfilohiju poslao rukopis romana „Vakat Mata Gujine“ da bi ga on odobrio. Trebalo je vremena da on to pročita. Pri našem prvom susretu rekao je „štampaj ovo, Špiro“ – priča Živković.
Sličnu sudbini imao je i rukopis romana „Equisetum palustre“, koji je blagoslovio sadašnji mitropolit Joanikije.
Saradnik na studijskom programu za srpski jezik i južnoslovenske književnosti Filološkog fakulteta u Nikšiću Dr Jelena Gazdić ukazala je na slojevitost romana „Vakat Mata Gujine“, njegove svijetle i tamne tonove i likove Mata i Rada, koji su antipodi.
– Te dvije krajnosti su polazište, izvor i uvir, za mnogobrojne sporedne priče i likove oko kojih Živković pravi zgusnutu okosnicu svoje romaneskne tvorevine, dajući joj dozu humora i satire, poput Petra Kočića i Sime Matavulja – zapaža ona.
Književnica i filozof Mr Višnja Kosović govorila je o Živkovićevom stvaralaštvu sa egzistencijalno – teorijskog aspekta, i fokusirajući se na „bezzavičajnost“ čovjeka, koji je duhovno iskorijenjen i odvojen od svojih temeljnih vrijednosti, i ironiju mimikrije, kao posebnu metodu, koja naglašava površnost savremenog društva.
– Upravo filozofija egzistencije, koja je snažno pokrenula to veliko, razuđeno romanopisanje 20. i našeg vijeka, pošla je od jednog temeljnog egzistencijalnog problema bezzavičajnosti. Ali ovdje to nije geografski pojam. U primarnom obliku označava pojam mjesta, ali ovdje to je nešto mnogo dublje i više – kazala je Kosović.
Lektor i korektor romana „Equisetum palustre“, Ivana Jovanović, govorila je o njegovoj slojevitosti, istakavši da je autor kroz motiv otrova simbolično ukazao na raspad porodice, države, moralnih i društvenih vrijednosti.
– Otac Špiro kroz motiv otrovnog žabljeg rastavića, koji se i ne deli i ne uzima svesno kao otrov, već se smatra za lek i stimulans, simbolički ukazuje na suštinski uzrok raspada tog sveta koji je uglavnom živeo u samoobmani, i pristajao, kao hipnotisan, ili kakvim halucinogenim sredstvom opijen, da tu samoobmanu čuva i od nje ne odstupa sve do autodestrukcije, ni ne primetivši da sam izaziva sopstvenu propast – kazala je ona.
Mlada pjesnikinja Teodora Božović, koja je pisala pogovor, kazala je da Živković opisuje tajnovite puteve ljudskih sudbina nad kojima bdi nevidljiva ali dostižna ruka pravde i ukazuje na koliko pogubni i opasni mogu biti ljudsko neznanje i glupost.
– Živković kao junake ne uzima bajkovite ljude ili stanovnike nekog nadrealnog, paralelnog univerzuma, već ljude kakve srećemo u svakodnevnom lavirintu životnih dešavanja. U takvom odabiru možemo prepoznati elemente realizma, koji je prisutan u čitavom razvojnom toku pripovjedanja – zapazla je ona.
Uz dva romana koja su sinoć promovisana pred čitalačkom publikom, Špiro Živković u svojoj bibliografiji ima i roman „Usid mramornog stuba“.
Promociju u Dvorani Park upriličena je u organizaciji JUK Herceg festa.
