U susret Međunarodnom danu knjige i autorskih prava, 21. aprila, u OŠ ,,Ilija Kišić“ ugostili su književnicu i pjesnikinju Bosiljku Pušić. Na zadovoljstvo učenika i nastavnika, književnica je govorila o svojim počecima u pisanju, o svojim djelima, o ljepoti stvaranja. Učenici su ovacijama pozdravili Bosiljku. Dopao im se plemeniti lik jer su za većinu njenih djela već znali, čitali su. Nakon dobrodošlice domaćina, Ljiljana Seferović, učenica drugog razreda, izrecitovala je pjesmu ,,Tajna“, koju je napisala Bosiljka Pušić. Osmijesi, sreća, i zadovoljstvo zaiskrili su na licima učenika kada ih je pjesnikinja pozdravila i kada im se obratila.
– Najbolje će biti da me vi pitate ono što vas zanima. Čula sam da ste mnogo dobri. Bolji ste nego što sam mogla i da zamislim. Bolji ste nego što smo mi bili kada smo bili mali, kroz osmijeh je rekla naša sugrađanka.
Imali su mnogo zanimljivih pitanja, kao na primjer: Kada ste počeli da pišete? Koja Vam je najdraža pjesma, knjiga koju ste napisali? Gdje nalazite inspiraciju? Da li ste svojoj djeci čitali pjesme i priče koje ste pisali? Da li ste nekada razmišljali da odustanete da pišete za djecu? Da li su Vam se djeca povjeravala? Koji Vam je najdraži pisac i pročitana knjiga? Jedna učenica je bila radoznala da sazna zašto baš naslov ,,Koga boli uvo kako ja rastem“. I mnogo toga još. Bosiljka je na zanimljiv način i s mnogo ljubavi i topline odgovarala na učenička pitanja. Govorila je o svojim junacima, njihovim karakterima. O nekakadašnjoj zainteresovanosti poznatih režisera da filmuju roman Otvaranje lutke.
Bosiljkino gostovanje je školski dan činilo posebnim po mnogo čemu, kazala je Snežana Mirković, direktorica škole.
– Ne postoji bolji način da proslavimo knjigu od načina da vam o knjizi govori onaj ko ih piše. Bosiljkin stvaralački opus je bogat i raznovrstan. Dokazala se u različitim književnim rodovima i vrstama. Pisala je lirske pjesmama, romane, priče. U prilog raznovrnosti je i zbirka kratkih priča ,,Baršunasti glasovi“ koja pripada haibuni književnoj vrsti.
To je književna vrsta koja je nastala u Japanu. Nakon kratke priče koja je motivisana događajem, razmišljanjem, utiskom slijedi kraj kao komentar koji nas podstiče da na pravi način razmišljamo o trenutku koji može biti jednako snažan kao neki veliki događaj. Bosiljka je sjajan i zanimljiv govornik. Zamislite koliko je naše druženje danas bilo snažno kada je u publici bilo i onih kolega kojima je Bosiljka predavala srpski jezik u srednjoj školi i bila im odjeljenjski starješina, do onih najmlađih u školi koji su joj u znak zahvalnosti na gostovanju napisali pjesmu. Lana Kišić, učenica drugog razreda , napisala je pjesmu ,,Dama sa šeširom“, koju je poklonila našoj gošći uz poruku da želi da bude pjesnikinja kao Bosiljka. Druga učenica je obećala da će još više da čita jer želi da piše stihove i da bude profesorica, kazala je Mirković.
Bila je to razmijela emocija, stihova, pričanja.
– Kada mi je Lana rekla da će da piše pjesme, ja sam je poljubila u ručicu. Pa mene je život bogato nagradio. Blago meni jer sam posijala divno sjeme na blagorodno tle, završava književnica Bosiljka Pušić.
Učenici Đačkog parlamenta pozvali su književnicu da se priključi akciji i da udomi jednu knjigu. Iznenađenje je nastalo kada je ugledala zbirku pjesama Desanke Maksimović za koju je pisala predgovor.
Druženje je trajalo nešto duže od sat, a prije zajedničkog fotografisanja, Lana Vuksanović, učenica drugog razreda, za kraj je pročitala pjesmu ,,Volim“ koju je Bosiljka napisala baš za učenike drugog razreda OŠ ,,Ilija Kišić“.
