Preminuo je istaknuti inženjer dr Jovo Mandić, rođen 1930. godine u Herceg Novom.
Na lik i djelo dr Jova Mandića podsjetili su iz hercegnovskog preduzeća Vodovod i kanalizacija.
Dr Mandić je studirao na Elektrotehničkom fakultetu u Ljubljani, diplomirao u Beogradu, a doktorirao u Sarajevu.
Nakon radnog mjesta tehničkog direktora u Elektriprivredi BiH, prešao je da radi za sarajevski „Energoinvest“, koji je u to vrijeme bio jugoslovenski, ali i svjetski privredni gigant sa 50.000 zaposlenih i jedno od najjačih preduzeća za oblast elektro i hidroprivrede u svijetu, sa poslovima, razgranatim gotovo na svim kontinentima. Dr Mandić je 1980. godine, s porodicom otišao u SAD. U Njujorku je četiri godine bio angažovan na poslovima „Energoinvestovog“ predstavnika. Od 1986. godine bio je predsjednik Upravnog odbora „Energoinvesta“ i na toj funkciji ostao do 1991. godine. U isto vrijeme je bio i profesor na Elektrotehničkom fakultetu.
Vjerovatno bismo i danas kuburili s količinom vode u našem sistemu, ili bili krajnje podređeni Regionalnom vodovodu Crnogorsko primorje, da nije bilo sjajnog uma dr Jova Mandića. U to vrijeme, sedamdesetih godina 20. vijeka, Novljanin, inženjer elektrotehnike, dr Jovo Mandić, bio je tehnički direktor elektroprivrede Bosne i Hercegovine. Jedan od najvažnijih zadataka, bila mu je briga za sistem hidroelektrana na Trebišnjici, koje čine HE „Trebinje“ (izgrađena 1965.godine) i HE „ Dubrovnik“ na Platu (izgrađena 1968.godine). Hercegnovske muke s vodom su ga ozbiljno doticale i razmišljao je o načinu rješavanja problema. Njegovo znanje, inženjerski autoritet, veliko iskustvo koje je imao u domenu elektrotehničkih sistema, te povezivanje sa političkim vrhom tadašnjih republika BiH i Crnom Gorom, omogućili su mu da ga saslušaju političari i da se njegova ideja realizuje, te da Herceg Novi dobije stalan dotok vode, priključenjem na sistem HET-a.
S počecima rata na području bivše SFRJ, 1991. godine, vratio se u Ameriku, u Pensilvaniju. Ljubav ka Herceg Novom, proizvodila je sve veću nostalgiju, pa je po pola godine, sa suprugom provodio u rodnom gradu, a preostalu polovinu u SAD. I tako su živjeli sve do 2010. godine, kad je odlučio da se sa suprugom potpuno nastani u Herceg Novom. U to vrijeme, koje se još uvijek zvalo socijalističkom izgradnjom, elektroenergetski sistemi su građeni gotovo munjevitom brzinom u poređenju sa današnjim investicijama sličnog ili manjeg ranga. Osnova za dovođenje vode u Herceg Novi je hidrotehnički tunel dužine 16,2 km iz Popovog polja do Plata.
Interesantno je, da je zahvaljujući preduzimljivosti dr Mandića u Herceg Novi dovedena i električna energija iz Hercegovine, iz Trebinja. Dalekovod iz Trebinja dolazi do trafo stanice na Podima.
Godinama smo u Herceg Novom bili korisnici sistema elektrosnabdijevanja, samo iz ovog sistema.
Dovođenje elektrosnabdijevanja iz Trebinja, uslijedilo je nakon dovođenja vode u Herceg Novi.
Dr Jovo Mandić, je tokom svoje dugogodišnje, uspješne karijere, bio dobitnik brojnih nagrada i priznanja za rad iz domena elektrotehnike. Posljednje priznanje mu je uručeno 2017. godine, od strane bosanskohercegovačkog Komiteta Međunarodnog vijeća za velike električne sisteme (CIGRE). Tada mu je dodijeljeno priznanje za životno djelo, koje je primio zajedno sa kolegama Franjom Blumom, prof. Dr. Refikom Karabdićem (posthumno prof. Franjom Božutom), kao zahvalnost za značajan doprinos unapređenju, sticanju i razmjeni znanja i iskustava u oblasti elektroenegetike.
