Predrag Ristić – pisac koji muziku pretače u riječi i slike

Vrijedan književni i muzički opus Predraga Ristića, autora mjuzikla „San o Boki“, predstavljen je sinoć publici u foajeu dvorane Park zanimljivom multimedijskom promocijom.

Istakavši da je gotovo čitav posvećen riječima i notama, Predrag Ristić je podsjetio da je dosada objavio šest knjiga: romane „Pijanino u blatu“, „Srećan čovek“, „Kovš“ i „Cvet kamilice“ , i zbirke „Gitara u snegu“ i „Reči i note“.

-Osim četiri romana, napisao sam jednu zbirku pesama i jednu multimedijsku knjigu “Reči i note” u kojoj ima priča i libreto za mjuzijkl i neke prevedene pesme, detaljniji prikaz te knjige. Od rane mladosti sam se bavio i rečima i notama, više notama, a u kasnijem dobu i pisanjem. Kao veoma mlad napravio sam pesmu “Goro moja”, neki je se možda sećaju, sa grupom “Zajedno” koju je otpevao Bora Đorđević pre nego što je postao Bora čorba. Nastupao sam i u pozorištima i pevao u mjuziklima, tad sam upoznao i Jugoslava Vlahovića koji je uradio divne naslovne strane za “Srećnog čoveka”, “Pijanino u blatu” i “Cvet kamilice”. Napisao sam i objavio preko 20 pripovedaka, neke za odrasle, manji broj i za decu, a tri moja romana su ispričana u obliku audio knjige, kazao je Ristić, koji je tokom  promocije i otpjevao jednu svoju kompoziciju.

O njegovom životu i stvaralaštvu nadahnuto je govorila novinar i publicista Vitka Vujnović, prisjetivši se kako su se njihovi putevi ukrstili, te kako je “pustio korjen” u Herceg Novom.

-Sa Peđom sam se upoznala dva puta. Jednom dok je Radio Herceg Novi “stanovao” na Belavisti koja je uvijek bila okupljalište maštovitih, kreativnih, onih koji vole da se bave kulturom i umjetnošču, a drugi put nam je sastajalište bilo kod Mirele Šćasni kada smo krenuli priču o “Snu u Boki”. Peđa Ristić je rođeni Beograđanin, ali dijete onog Beograda koji je, kako je pisao Momo Kapor, “smislen i lepo vaspitan”. Kratko ću dodati da je završio Američku internacionalnu gimnaziju u Beču, naučio je engleski i njemački, što je takođe bitno, diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu, živio i radio, sticajem različitih prilika, često i neprilika kojima smo i sami svjedočili, u Beču, Moskvi, Londonu, Indijanapolisu i Bazelu. Ako sam rekla da je dijete onog Beograda koji je smislen i lepo vaspitan, reći ću i da pripada onima koji žive i tamo gdje im nije korjen, a gdje su krenuli u potrazi za ljubavlju, za uspjehom za sigurnošću ili spokojem, ali prilagođavajući se i puštajući novi korjen u mjestima u kojima nađu dobro i lijepo i u prirodi i u ljudima. Otud zaista ne čudi da je Peđa proteklih godina izabrao Herceg Novi, i tu hvata dobar korjen, a najbolja pristupnica Novljanima je upravo mjuzikl “San o Boki”, koji je gradio zajedno sa zaljubljenicima u ovaj grad.

Pošto ga Novljani najbolje znaju upravo po mjuziklu “San o Boki”, Vujnović je publici kratko predstavila Ristićeve romane, priče, pjesme koje, kako sam kaže, piše u punom random vremenu, od šest do osam sati dnevno, i nalakše, najbolje, baš u Herceg Novom.

-Prvjenac je bio autobiogradski roman “Pijanino u blatu”, zatim “Kovš”, istorijska saga u kojoj je glavni junak antikvitet iz vremena carske Rusije, koji je putovao Evropom 20. vijeka, i uz čiju sudbinu pratimo i sudbinu niške porodice Aksentijević. Onda se oglašava “Srećan čovjek”, još jedna široka, panoramska saga 20. vijeka ispričana kroz biografiju glavnog junaka, i to od Bitolja, Beograda, Izraela do Beča, sve uz primjere kako uprkos svemu, živjeti kao srećan čovjek. Slijede zbirke “Riječi i note”, koja jeste sjećanje na neka srećnija vremena, ali je i najava onoga što čujemo i u “Snu o Boki” – Peđine pjesme “Bolje vrijeme će doći”. Tu su još i “Gitara u snegu”, novi roman “Cvet kamilice”, priče koje kod Peđe u nekom trenutku uvijek mogu prerasti u romane.

Vitka je pokušala da odgonetne šta je zajedničko svim ovim knjigama, napravivši predložak za portret Peđe Ristića kao književnika.

-U svim ovim knjigama je zajedničko preplitanje autobiografskog, biografskog, jave i sna. Zatim posvećenost, ali ona iskrena posvećenost prijateljima, i kada se razilaze, nažalost, i na sreću kada se ponovo susreću. Slikanje i promišljanje o uticaju na čovjeka ratova, primirja i mira. Tumačenje olovnih vremena i ljudskih sudbina. Tumačenje trenutaka kada se smijene munjevitio svjetlo i tama. U svemu što piše Peđa zna da provocira, zna da naljuti, ali sa druge strane zna da nasmije i da snažno podrži. U svim knjigama naći ćete muziku, koja je takođe jedna od Peđinih ljubavi. Ne sreće nas samo sa ljudima; ponekad i sa dobrim vilama. Vjeruje u čuda, pa se čuda i dešavaju, a ljudi kod njega od sreće mogu i da lebde. Sa svojim junacima je kad se ne snalaze ni u vremenu, ni u prostoru, ni među ljudima, ali i kada prkose svemu lošem i zlom. Nema Peđa, i ne nudi nama, ključ za rješavanje problema, ali sugriše miran pogled “oči u oči” sa problemom i traženje puta i kroz suprotstavljanje mišljenja. Ne nameće rješenja; sasvim je miroljubiv u neslaganju, i to je kvalitet. Sve ono što nedostaje nadograđuje maštom. U jednom romanu otkrivamo njegov nauk – “hraniti se mesečevom srmom i pojiti sunčevim suzama”. Uz takvu hranu moguće je biti i živjeti kao srećan čovjek. Čini mi se da je ovo ključna Peđina lekcija, recept po kojem piše i po kojem živi, zaključila je Vujnović.

Putem video snimka promiciju je podržao Petar Pejaković, režiser mjuzikla “San o Boki, koji je istakao da je Predrag Ristić pisac koji muziku pretače u riječi i slike.

-Radost življenja, nepresušna energija, nemir, šmek i raspjevanost su i  njegove lične osobine koje su mu se otele i ispunile ovaj libreto do poslednje pore, poručio je Pejaković.

Odlomke i stihove iz Ristićevih romana i zbirki kazivali su glumci Dejan Đonović i Sara Janjić, veče su muzikom oplemenili Stevan Tomašević i Đuro Poznanović, a publici se na početku obratila urednica književnih programa u JUK “Herceg fest” Dijana Krivokapić.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here