Konačno smo se juče opet sastajali na terasama omiljenih novskih kafića. Konačno smo bili u ambijentu koji volimo, dovoljno poznatom, udobnom i sigurnom. Ispijali smo kafu i pričali. Osim nekog tihog zadovoljstva koje donosi osjećaj te male pobjede, primjetno je bilo da je manje nego ranije mobilnih telefona u rukama onih koji su sjedali za stolovima. Ljudi su zaista razgovarali. Uželjeli smo se izgleda te prilike koja se nekada podrazumijevala a kvarili smo je često sjedeći u društvu, đuteći i prelistavajući poruke ili vijesti na telefonu. I po ko zna koji put – nije svako zlo za zlo, postalo je jasno da su nam zaista nedostajali ti susreti sa dragom ljudima, ti svakodnevni rituali i priča. Sačuvajmo je. Dobro jutro, dragi naši, dobro jutro, Herceg Novi!
