Predstavom „Kozocid“ Gradskog pozorišta iz Podgorice, pred očekivano punim gledalištem u Dvorani „Park“, završeno je 27. izdanje Hercegnovskih aprilskih pozorišnih svečanosti.
Deset predstava, dvije u okviru HAPSIĆa, 13 izvođenja, pojedine su igrane po dva puta, a sve uglavnom dobile odlične ocjene publike, to bi bio najkraći osvrt na ovogodišnji HAPS.
Predstava „Kozocid“ koju je publika sinoć vidjela rađena je prema tekstu i s rediteljskim potpisom Vide Ognjenović. Nakon prvog igranja u Herceg Novom predstave koja je zaslužila četiri Sterijine nagrade Ognjenović ima samo riječi hvale za hercegnovsku publiku ali i za glumačku ekipu.
– Prvo nam je izvođenje u Herceg Novom i vidi se da je ovo prava publika, publika koja je treća dimenzija onoga što se dešava na sceni. Glumci su bili tako zadovoljni što je svaku njihovu riječ publika razumjela, svaki gest pozdravila. Bilo je baš lijepo, veoma sam uzbuđena, objasnila je Ognjenović.
Priča „Kozocid“ zasnovana na stvarnim događajima u vremenu poslije drugog svjetskog rata po mnogo čemu aktuelna je i danas – ne možemo nikako da se naviknemo na demokratski način ne samo glasanja nego i mišljenja – autoritet se smatra neophodnim, kaže Vida Ognjenović.
– Naredba, što čvršća i što autoritarnija, bolje prolazi. Isto je i sa zabranom. Autoritet u društvu se smatra kao nešto što je neophodno. Za svakoga državnika ili političara kažemo da je mek ako je human, nije bezobziran, ne smatra da su ljudi tu da budu maltretirani već da su tu da se sa njima sarađuje, da je on samo jedan od njih – o tome sam razmišljala mnogo. Razmišljala sam i kako su se dvije autoritarnosti jednoga dana razišle, ne samo kod nas nego i u svijetu. Komunistički pokret je nakon Drugog svjetskog rata u mnogim zemljama, pa i našoj, izašao kao pobjednik. Kako Staljin nije bio generalisimus za naše prostore, tadašnji komunici postaju otpadnici, kazala je Ognjenović.
Ocjenu HPASa čuli smo i od Dubravke Drakić, koja kaže da je ovaj festival dragocjen, priznaje da su organizatori tokom 27 godina uspjeli da promijene značenje riječi HAPS koja se u aprilu u Novom odnosi samo na pozorište.
– Pomišljamo na Herceg Novi i Hercegnovske aprilske pozorišne svečanosti. Zato je lijepo da održavate kontinuitet i da to nije takmičenje, nije festival nego su svečanosti. Mislim da to zaslužuje i novska publika i mi kao neko ko voli da dođe u Herceg Novi. Iskreno, žao mi je što to nije češće jer imate najljepšu pozornicu u Crnoj Gori. Ako mene pitate kao nekoga koje na tim „daskama“, meni je ovo jedna od najdražih scena, ali voljela bih da se te svečanosti ne dešavaju samo u aprilu, kazala je Drakić.
Dušan Kovačević, koji je svojevremeno igrao u predstavi Hercegnovskog pozorišta „PLAN B“ – festivale doživljava kao pravo mjesto za nove dogovore, od oktobra vjerovatno i razmjenu programa između podgoričkog Gradskog i Hercegnovskog pozorišta, ali i kroz moguću obnovu predstave „Plan B“.
– Siguran sam da ćemo to ostvariti s jeseni jer vi zaista imate kvalitetne programe, a u prijateljskim smo odnosima. Smatram da sve kulturne institucije moraju da razmjenjuju, ne samo u Crnoj Gori nego u regionu, svoje kulturne proizvode kako bi svi zajedno narastali u veće i bolje profesionalce. Radujem se tome i siguran sam da ćemo to ostvariti s jeseni. Sada je kraj sezone, nismo uspjeli sada da to uradimo iz određenih administrativnih razloga, ali postoji želja, tle plodno da se to desi i siguran sam da će tako i biti, kazao je Kovačević.
I Ivana Mrvaljević smatra izuzetno važnim pozorišne festivale i neposredan susret sa publikom.
– HAPS je divna manifestacija koja pokupi jako zanimljive stvari iz cijelog regionalnog prostora. Čim je ovako divna predstava, prepuno gledalište, čim ljudi izađu zadovoljni iz zgrade, ja sam presrećna. Premda živimo u sredini koja baš ne podržava previše kulturu i često se čini kao višak u moru problema u kojem živimo, a tiču se ekonomije, politike, po mom mišljenju nerazumnih i besmislenih, lako zaboravimo na kulturu, na teatar jer to nam ne treba, treba preživjeti i ostati zdrav. Prethodni period je pokazao da nije tako jer šta bismo radili zatvoreni zbog epidemije da nije bilo snimljenih predstava, muzike, filmova, serija, umjetnost je sastavni dio ljudske potrebe…
Ovaj prvi osvrt na tek minuli HAPS završićemo porukom Vide Ognjenović koja kaže da je pozorište neograničeni prostor slobode i da nas poznaje bolje nego što poznajemo sami sebe. I zbog toga ostaje uvijek ono jedno svjetlo na sceni kao poziv na novi susret – uskoro uz Zelenu čoju Montenegra.
