Urbanizacijom prostora sve manje rijetkih biljnih vrsta

Intenzivnom gradnjom na primorju, zelenilo i mediteransko bilje sve više ustupa primat betonskom prostoru.Jesen je i vrijeme kada miruje vegetacija, dok neke biljke i kulture valja saditi, upravo, u ovom periodu.

O uređenju vrtova za RTHN govorila je inženjerka pejsažne arhitekture Milica Berberović:

– Ovo je vrijeme sadnje. U jesen možemo saditi sve što hoćemo, zato što se sada vegetacija polako umiruje. Biljke ne cvijetaju, mirovaće. Ovo je najbolje vrijeme da se nešto posadi. Bez obzira što se u jesen sve smiruje, baš naprotiv, kada otpadne svaki list onda je najbolje vrijeme za sadnju nekih biljaka, osim zimzelenih, koje možemo da sadimo uvijek,objašnjava Berberović.

Berberović obrazlaže u kojim se uslovima može obavljati sadnja bez obzira na period godine:

– Sadnja određenih vrsta može uvijek da se obavlja, bez obzira na vegetacioni period, uz uslov da je iz kontejnera i da ne povredimo korjenov sistem. Međutim, najbolje vrijeme za sadnju  je  novembar, decembar, januar, februar, čak i mart. U ovo doba možemo i presađivati biljke, koje vadimo iz zemlje. Kada već povređujemo korjenov sistem, onda je najbolje u ovo doba godine to uraditi da bi dobili povoljne rezultate presađivanja biljaka, smatra Berberović.

Prilikom presađivanja mora se voditi računa da se ne povređuje korjenov sistem:

– To je jako opasno za svaku biljku, pogotovo ako je velika biljka, onda je to rizično presađivanje. Ako su velike biljke, to se ne isplati raditi, preporučuje Berberović.

Poznato je da pored domaće mediteranske flore, u Herceg Novom raste preko 250 različitog egzotičnog bilja, kojih je na žalost sve manje usljed velike urbanizacije prostora.

– Pored ostalih, tu je i  ginko biloba, čiji primjerci krase neka privatna dvorišta. Jedan primjerak je stotinjak godina star i  izuzetnih je  dimenzija. Imamo još nekoliko mladih stabala ginka za koje ne znam da li će opstati u današnjem vremenu urbanizacije. Nadamo se da hoće. Tu su i još neke vrste koje bi trebalo sačuvati. Jedna od tih vrsta je stablo osmanthus fragrans, za koje nemamo narodni naziv i možemo ga sada vidjeti u cvijetu u Parku Boka i jedino je u Herceg Novom. To je jedno malo stablo i miris mu je jako nježan, prefinjen i koristi se u industriji kozmetike i parfema. Imamo ih još nekih rijetkih vrsta u Herceg Novom. Međutim, i njih je na žalost sve manje, napominje Berberović.

Ona podsjeća da su u pohari „crvenog palminog surlaša“,  skoro potpuno nestale kanarske palme:

– Malo ih  se sačuvalo, i to što se sačuvalo veliko je pitanje da li će i dalje opstati. Trebalo bi saditi i palme. Da li će to biti kanarske  ili  neke druge palme, ali moramo ih zasaditi, pogotovo, na javnim površinama, ne bi li bar koliko toliko vratili  nešto, što je nekada bilo, kada je grad bio pun bujnog zelenila i zaista,  vrijeme kada su građani vodili računa da imaju najljepšu baštu, đardin, kutak, ukazala je Berberović.

Nekada su bila organizovana takmičenja u kategoriji najljepših bašti, što i danas organizuje Turistička organizacija Herceg Novi, ali je malo zaintersovanih učesnika.