Monodrama “Ima neka tajna veza”, autorski rad glumca Milana Dimića, oživjela je pozorišnu scenu Dvorane Park nakon pola godine tišine. Publika je kroz anegdote, stihove, pjesme, proživjela sa mladim glumcem srećne i tužne momente iz života velikog pjesnika Duška Trifunovića.
Umjetnost ljude čini besmrtnima, tako se Trifunović kroz hitove koje su pjevali Bijelo Dugme, Zdravko Čolić, Indeksi, Neda Ukraden, Jadranka Stojaković, Arsen Dedić, Gabi Novak, zauvijek uselio u duše balkanskog građanina.
Smatra se zaslužnim za kreiranje nečega što je kasnije nazvano sarajevska rok-en-rol škola. Pisao je tekstove za antologijske numere najpopularnijeg benda bivše Jugoslavije Bijelo dugme, premda je do tog momenta bilo nezamislivo da poznat i afirmisan pjesnik sarađuje sa rok bendom. Iz te saradnje izrodili su se hitovi koje pjevaju generacije “Ima neka tajna veza”, “Šta bi dao da si na mom mjestu”, “Glavo luda” i mnogi drugi.
Prepoznala je publika u Dvorani Park stihove, neki su pjevušili ili recitovali, ali niko nije ostao ravnodušan prema emocijama koje je nesebično podijelio sjajni Milan Dimić.
On je za RTHN kazao da mu je želja bila da monodramom “Ima neka tajna veza”, „u začarani krug” poveže sebe, Trifunovića, publiku i pjesme, koje su ostale u sjenci bendova i izvođača.
– Monodrama je životna i prati njega kao pojedinca i njegov životni put od izbjeglištva iz rodnog Sarajeva, preko Novog Sada do Crne Gore i Bara gdje je specifično živio na toj relaciji u kupeu. Imao je povratnu voznu kartu za par mjeseci i bukvalno je živio u vozu, dok nije dobio stan u Novom Sadu, dok se nije snašao i krenuo iz početka svoj život – priča Dimić.
Pandemija nije omela izvođenje predstave, koju je publika u Republici Srpskoj i BiH imala prilike da gleda u prethodnim mjesecima.
– Sjećamo se prvog igranja nakon zatvaranja, kada su se otvorila pozorišta. Bio sam fasciniran energijom ljudskih očiju. Jer, maske su tu, rukavice, ljudi su razdvojeni. Nisam mogao da pratim mimiku lica, da čujem uzdahe. Tada sam vidio da očima možemo da se povežemo i da nam je to jedino preostalo – kazao je Dimić.
U Dvorani Park monodrama je izvedena 44. put. Dimić otkiriva da uza sebe nema tim ljudi, već sve sam radi, od produkcije do angažmana.
– To oduzima dosta energije, truda i vremena, ali moramo sami sebi pomoći. U ovom beznađu, kultura je na margini društva. Ako sami sebi ne pomognemo, niko nam neće pomoći, tako da uvijek moramo biti pozitivni, puni elana i poletnosti. Taj trudi i cilj će se sigurno isplatiti – poručio je Dimić na kraju.
U njegovoj produkciji trenutno su dvije duo drame. Jedna će premijeru imati krajem maja, druga krajem juna. Uz odlične utiske nakon monodrame “Ima neka tajna veza”, hercegnovska publika očekuje da vidi i nove Dimićeve predstave.
