JPU Naša radost trenutno pohađa 17 djece romske populacije, a njima u čast i znak poštovanja, prethodnih dana su u ovoj predškolskoj ustanovi organizovane brojne radionice povodom obilježavanja Svjetskog dana Roma – 8. aprila.
Projekat rada sa djecom romske populacije traje od 2002. godine, kada je u vrtić upisano 16 mališana i od tada se aktivnosti proširuju i nadograđuju, kazala je u Novskom jutru Ana Petrušić, pomoćnica direktora vrtića i koordinatorka programa.
– Ove godine smo došli na ideju da Svjetski dan Roma obilježimo drugačije i organizujemo radionice sa roditeljima kako bismo im približili aktivnosti u vrtiću i uključili ih rad sa djecom. Održali smo pet radionica, sa roditeljima prvo razgovarali o romskoj kulturi šta da prenesu djeci, kako da zajedno budemo još uspješniji. Uključeni su bili vaspitači koji u grupama imaju romsku djecu, oni su pripremili materijal za radionice. Roditelji su sa djecom izrađivali nakit, radili u dekupaž tehnici, jedan tata je objašnjavao kako se izvode određeni redovni poslovi kao što su na primjer popravke predmeta, opreme i slično, a jedan tata je u vrtiću u Bijeloj svirao i pjevao sa djecom pa su se zaista svi lijepo zabavili.
Od gostovanja roditelja u vrtiću svi imaju koristi, a najviše djeca, objasnila je Petrušić.
– Ovakva druženja sa roditeljima su izuzetno važna jer doprinose socio – emotivnom razvoju djece, jačanju njihovog samopouzdanja, ali prijaju i roditeljima.
Radionicama i druženjem u vrtiću, veoma je zadovoljna i mama malene Zoje, Nurija Jaha.
– Djeca su nas divno prihvatila, a kada su vidjeli šta je sve pripremljeno za rad na radionicama – gumice, šljokice, ukrasi, perlice onda su bili oduševljeni. Pravili smo nakit, a sa još jednom majkom Violetom sam pomagala kada smo radili u dekupaž tehnici.
Jaha objašnjava da su ovakva druženja izuzetno važna za sve roditelje.
– Svi smo oduševljeni jer je ovo divna prilika da vidimo kako je djeci u vrtiću, kako izgleda njihov dan, kako se sve to odvija, da vidimo šta sve imaju i kako se ponašaju. Njihov boravak u vrtiću je veoma bažan za njihov razvoj jer upravo iz predškolskog obrazovanja potiču brojne navike važne za život, uz one koje usvajaju u porodici, objasnila je Jaha.
Ističe da je Zoja, najmlađa od tri kćerkice, oduševljena što pohađa vrtić i ta riječ u njoj izaziva sreću jer znaju da je čekaju drugari i sticanje znanja.
Bliži se vrijeme upisa nove generacije predškolaca, a koordinatorka Petrušić objašnjava da su pojednostavili proceduru kako bi oslobodili roditelje dodatnih obaveza oko papirologije.
– Roditelji nam daju sve podatke, potpišu ugovor, a mi završavamo sve ostalo, nosimo papire u Centar za socijalni rad jer troškove boravka romske djece u vrtiću snosi Ministarstvo finansija i socijalnog staranja, a ne vrtić kao ranije. Na ovaj način želimo da budemo sigurni da se neće preskočiti nijedan korak koji je potreban u Centru za socijalni rad.
Objašnjava da na više načina animiraju roditelje da upišu djecu u vrtić.
– Preko majki koje već imaju djecu u vrtiću, pokušavamo saznati da li ima još djece koja nisu upisana. Kasnije pozovemo i Dom zdravlja da vidimo šta oni imaju u svojim statistikama. Ne možemo nikoga siliti ali imamo različite mehanizme da ih animiramo i uključimo. Nije bitno samo da se upišu već i da dolaze, da se druže, uče, socijalizuju, kazala je Petrušić.
