Svjetski, a novski: Janko Paunović – doktorand prava na Univerzitetu u Beču

Новљанин Јанко Пауновић, докторанд права на Универзитету у Бечу

Pravo nije bila njegova jedina, ali jeste istinska želja i kao takva pobijedila je sve ostale koje su se postavljale kao mogućnost studiranja. I tada kao i sada, znao je da je to pravi izbor.Herceg Novi i Beograd, dva grada koja osjeća kao svoja jer je u jednom rođen, a u drugom mu je dom, bili su stanice do Beča gdje završava Pravni fakultet i upisuje doktorske studije. „Omađijan“ Rimskim pravom i antičkom pravnom istorijom bira i temu disretacije koja ga vuče u svoj zavičaj, da dok istražuje ima onaj najljepši osjećaj da svoju Boku pokazuje svima, da svoj dom približi svijetu. Tako to radi Novljanin Janko Paunović, doktorand prava na Univerzitetu u Beču i naučni istraživač na Institutu za Rimsko pravo i antičku pravnu istoriju.

Toliko je hrabrosti potrebno otisnuti se od kuće sa 16-17 godina i istrajati na pravom putu, a naš Janko na to kaže „Otišli smo rano iz Herceg Novog da bismo mu se što prije vratili“.

Baš zato je kratak predah od obaveza značio i dolazak u Herceg Novi za praznike, pardon u Igalo, kako kroz osmjeh naglašava naš Janko.

– Moram ipak da se predodredim, ja sam rođeni Igaljanin. Ali u danima kada nisam tu, nedostaje silno i Igalo, i cijeli grad, i Boka i zaliv. Samo ovdje imam onaj osjećaj „kući sam“ i to nedostaje, kao i porodica, prijatelji, hrana i civilizovani i gostoljubivi Novljani.

Novljanin Janko Paunović, doktorand prava na Univerzitetu u Beču – tokom intervjua za Svjetski, a novski u Herceg Novom

Za svoj grad vezuje i prve školske dane u osnovnoj, potom srednjoj školi i kaže da je jedna predivna žena ostavila poseban trag na njega i njegov budući akademski put, a pripada onim dragim, brižnim osobama koje se pamte cijeli život – učiteljice.

– U najbitnijim godinama formiranja karaktera djeteta mi smo imali učiteljicu Maricu Bijelić koju i ovog puta pozdravljam. Ona je fenomenalan pedagog i čovjek i nju stavljam na prvo mjesto. Moram uz to pomenuti još par profesora koji su bili značajni u mom radu a to su profesorica geografije Biserka Đurašković, profesorica istorije Ivanka Radanović i profesor Branislav Krečković koji je ineteresantan i duhovit čovjek, sa kojim su nam dvije godine istorije u gimnaziji bile izuzetno interesantne i od kojeg smo, mi koji volimo istoriju, mogli mnogo toga naučiti.

Sa samo 17 godina odlazi u Beograd, zajedno sa sestrom koja tada upisuje fakultet, a potom ga neodoljiva želja za znanjem vodi dalje kao najbolji pokazatelj kojim putem u životu krenuti.

–  Prve dvije godine gimnazije završavam u Herceg Novom, a potom prelazim u Beograd, u 14. Gimnaziju. Rođen sam u Beogradu, u njemu sam proveo prve godine svog života i taj grad osjećam takođe osjećam kao zavičaj. U meni se rodila želja da promjenim sredinu i odlazim sa svojom sestrom koja tada upisuje Ekonomski fakultet. Iz ove perspektive čini mi se da mi je tada bilo lagano, ali kada se bolje prisjetim ipak je taj početak bio trnovit. Ipak, nakon par mjeseci, sve je došlo na svoje, a Beograd je ponudio dosta toga i civilizovano okruženje sa dosta kulturnog i sportskog sadržaja… Veoma sam zadovoljan što sam napravio taj prelaz, pretpostavljam da ne bi bilo ni mog odlaska u Beč da tada nisam otišao u Beograd.

Pravo je ljubav i pasija, ali ipak nije bio prvi izbor. Bilo je tu još ponuđenih predloga i razmišljanja, priča kroz osmjeh naš Janko,  ali je vrlo brzo i donesena odluka gdje će i šta dalje.

Novljanin Janko Paunović, doktorand prava na Univerzitetu u Beču

– Nije pravo bilo prvi izbor. Otac i majka su imali neke druge planove jer su oboje ljekari i negdje su bili utkali želju da sestra ili ja nastavimo medicinu. Ja sam vjerovatno bio ozbiljniji kandidat od sestre, ali ipak se na kraju to nije dogodilo. Razmišljao sam između političkih nauka i pravnog fakulteta, ali sam odabrao pravo i zbog toga sam jako srećan. Ideja je bila da upišem Pravni fakultet u Beogradu jer sam već tu, uklopio sam se, ali ja odlučujem da to bude Beč, na nagovor svoje dobre prijateljice  Milice Maslić. Ona mi je otvorila nove horizonte, preporučila taj fakultet, ali na kraju ona ipak nije otišla za Beč, ja jesam i tako je sve izgledalo na početku.

Da bi bio potpuno siguran donosi li pravu odluku jedan kratki period razmišlja i o Moskovskom državnom institutu.

– Iskoristio sam šansu i pohađao njihov diplomatsko – politički kurs u martu 2013. godine pred odluku o upisu fakulteta. Pohađao sam ga na Bečoj diplomatskoj školi koja je prestižna institucija kada govorimo o političkim tokovima. Ostvario sam dobre rezultate, uputio se u sistem gdje je za svaku državu van Rusije dodijeljivana po jedna studentska stipendija za najboljeg. Politički put kao esencija mi se nije svidio i htio sam nešto šire, a pravo to omogućava.

Pred početak novog životnog poglavlja imao je malo informacija o sistemu u Beču jer je tada mali broj mladih iz Crne Gore studirao u ovom gradu.

Novljanin Janko Paunović, doktorand prava na Univerzitetu u Beču

– Austrija je tada nudila, na račun ratne odštete, besplatno studiranje do 2014. godine za one koji dolaze iz država koje su bile pod agresijom Austrougarske u Prvom svjetskom ratu. Proces selekcije je takav da prvo upišete fakultet u svojoj matičnoj zemlji i upisujem Pravni fakultet UCG u Podgorici, a sledeći korak je prebacivanje na bečki Univerzitet. Prva godina je za mene bila uslovno rečeno slobodna jer sam tada spremao njemački jezik jer je bio potreban B2 nivo, sada je C1. Obavezan kurs dodjeljuje fakultet, a ja sam i pored toga išao na kurs koji je bio znatno bolji i položio sam za C1 nivo.

Naredne godine započinje školovanje za koje kaže da je na početku bilo veoma teško.

– Ali uz te teškoće bilo je i dosta prijatelja, kolega pa smo to zajedno prebrodili. Koliko god da je tada bilo zahtjevno, iz današnje perspektive mogu reći da njemački jezik nudi odličnu pravnu terminologiju, bolju jezičku strukturu za učenje prava nego naš jezik. Nakon postavljenih temelja, čini mi se da ima logičku nit koja je utkana u jezik i jako je plodna za egzaktne nauke i pravo.

Pravni fakultet u Beču nije reformisan Bolonjskim procesom, pojašnjava dalje naš Janko, a to znači da završetak studija donosi titulu magistra. Prije nego se upustio u vode budućeg doktora nauka, radio je na više pravnih institucija u Beču ali i u Herceg Novom.

Novljanin Janko Paunović, doktorand prava na Univerzitetu u Beču

– Petomjesečnu praksu sam odradio na sudu u Beču. Tokom ljeta sam radio u svom gradu kod sudije Tanje Vidić, kako bih i ovdje osjetio kako sistem funkcioniše. Ona mi je dosta pomogla i sa sudijnicom Tanjom je bilo divno sarađivati. Potom dolazi poziv za doktorske studije i novi profesor na fakultetu sa veoma zanimljivim opusom naučnog rada – profesor koji ima dva doktorata iz oblasti prava i filologije Hoze Domingo Rodrigez Martin. Njegovo interesovanje je vezano za pravne papire i vizantijsko pravo. Kod njega upisujem doktorske studije koje podrazumjevaju i rad na fakultetu u zvanju višeg asistenta, kao i pisanje doktorske disertacije u trajanju od četiri godine. Tema mog interesovanja je Crna Gora i sve što ima veze sa njom i u tom smjeru smo tokom prve godine doktorskih studija razmišljali o temi, razrađivali, mjenjali i na kraju se skoncentrisali da to bude Statut Kotora kao našeg najvažnijeg srednjevjekovnog pisanog, pravnog dokumenta i na pravo miraza u tom Statutu. Tako da je moj naučni put utemeljen na pravo miraza žena u kotorskom Statutu, ali i recepcijom Rimskog prava, odnosno kako je došlo do regulative koja je postojala u Statutu. Naučni rad podrazumjeva posjetu arhivima, kao najzanimljiviji dio, u prvom redu Arhiv u Kotoru kod Joška Katelana koji je vrhinski poznavalac, ali i Arhiv u Herceg Novom koji ima malo noviju građu u kojem sam radio sa Momirom Mićunovićem koji mi je pružio nesebičnu pomoć u istraživanju. Kotoski arhiv je prema građi koju sabira jedan od jačih na Jadranu uz zadarski i dubrovački, jer raspolaže dokumentima koji su stari i preko 700-800 godina.

Drugi naučni opus je posjeta Bogišićeve biblioteke u Cavtatu koja je fenomenalna i opremljena je tonom materijala koji samo čeka da ga neko istražuje.

Postoji ozbiljan dio naučne građe koji je potpuno neistražen, a jako interesantan… Skoncentrisaću se sada na institut Rimskog prava, znate doktorske disertacije se pišu u kancelariji, naučnici ne moraju da izlaze iz nje jer obilje materijala digitalizovano. Na neki način, ja sam bio i malo lukav – prvo što sam odabrao temu koja je vezana za Crnu Goru i time omogućio češće povratke kući, a drugo da sebi obezbijedim istraživanje onoga što nije publikovano, pravi naučni rad koji podrazumjeva rad sa notarskim dokumentima. Oni su stari 700-800 godina a vi možete da takve pravne spomenike držite u rukama. Sve ovo zajedno je najinteresantniji dio disertacije.

Radi i na Instititu za rimsko pravo i antičku pravnu istoriju, kao i uvod u moderne evropske pravne poretke.

– U fokusu je Rimsko pravo koje je veoma širok pojam i oni koji proučavaju ovaj segment bliski su i istoričarima i pravnicima, a ja sam bliži ovoj drugoj opciji, a Institut nudi obje mogućnosti. Kao viši asistent držim samostalna predavanja na fakultetu a ona se bave rimskim obligacionim pravom, rimskim stvarnim pravom i rimskom istorijom. Druge obaveze koje imam su pripreme seminara, kongresa, a u našoj nadležnosti je i organizacija Bečkog istorijskog društva koje je prestižna institucija osnovana 1977. godine koja dovodi eminentne stručnjake pravne istorije sa njemačkog govornog područja ali i šire.

Trio čiji je i naš Janko član je pravi međunarodni s obzirom na to da je mentor Španac, a drugi kolega koji se bavi antičkom grčkom pravnom istorijom iz Australije. A kada je tim dobar, a odabir životnog poziva pravi, dan biva ispunjen na najbolji način.

– Sada bi moja djevojka rekla da puno radim i da me nikada nema kući, ali nije tako. Sa ovakvim timom uspjevamo da radimo u dosta relaksiranoj atmosferi što moram pohvaliti jer je to najveći plus svega ovoga. Priprema nastave je u fokusu početka radnog dana, slijede ostale obaveze koje je zahtjevao profesor. Pokušavam da jednom ili dva puta nedeljno ostavim dan sebi za pisanje disertacije, ali u tome trenutno ne uspjevam kako želim pa se sada to prolongira za ljeto ii zimske praznike… Ima dosta obaveza vezanih za predavanja, dosta pripreme za sopstvene vježbe ali i one koje drži profesor, a to je ovog mjeseca Pravna papirologija koja je jako interesantna stvar, rijetko gdje se i uči, a tada uzimate prava dokumenta onako kako su izgledali i analiziraju se. To su dokumenta stara preko 2000 godina.

Hrabro je bilo otići iz sigurnog gnijezda sa 17 godina, a još hrabrije sazrijevati, odrastati van svog rodnog grada, van kuće i osjećaja sigurnosti i ušuškanosti – kaže naš Janko.

Novljanin Janko Paunović, doktorand prava na Univerzitetu u Beču

– To je nešto što bih stavio u prvi plan, a u drugu grupu izazova stavljam udaljenost od kuće i mogućnosti da sa nekim na iskren i potpun način podijeli određena problematika dnevnog života. Onada na tom putu sretnete dobre prijatelje koji se u među vremenu „rode“ i stvore pored vas i to postaje određena kompezacija. Ipak, prođena isustva su ceh koji se u životu mora platiti.

Diplomatska akdemija u Beču, Američka akademija u Bugarskoj, Moskovski državni institut, Beograd, Beč, Herceg Novi – svve ove stanice su dio njegovog života do sada i isustva koje je rezultiralo da govori, uz naš još četiri jezika.

– Tečno govorim engleski i njemački, služim se ruskim i latinskim jezikom.

Naredni mjeseci donijeće dosta toga i ozbiljnog rada i istraživanja, stvaranja uslova da se određeni projekti koje je zamislio i ostvare.

Novljanin Janko Paunović, doktorand prava na Univerzitetu u Beču

– To su projekti koje planiram u narednim godinama da ostvarim, ali želim i aktivnije da pomognem našim ljudima i na lokalnom i na državnom nivou. Da li će to biti određen vid aktivizma, ili su to inicijative i logistika koja je neophodna jer Herceg Novi i Crnu Goru smatram svojim podnebljem i uvijek sam otvoren za saradnju i bilo kakvu vrstu pomoći. Salo mi je do toga i veliki proj dnevnih tema o kojima pričam sa prijateljima i kolegama je vezan za Crnu Goru i Boku kotorsku. To je je u mom fokusu i uvijek će biti. Otišli smo rano iz Herceg Novog da bi mu se što prije vratili i to je parola koju bih volio da vidim u svom životu, da je implementiram, i spričao nam je Janko i dodao da je sasvim siguran da ostaje na naučnom putu još dvije, tri godine, a potom će odlučiti da će nastaviti tako ili će birati praktičnu primjenu svega što je naučio.

Do trenutka kada će odlučiti da je vrijeme da nam se Janko „vrati doma“ i ovdje nastavi da primjenjuje sve ono što je godinama sticao, koristi priliku da mladim ljudima u Herceg Novom i Crnoj Gori uputi savjet.

– Pratite svoj unutrašnji osjećaj, ne podcijenjujte se ali se nemojte ni precijeniti, pratite svoje srce dok ostvarujete zahtjeve koje imate prema životu. Kao i u svakom pravnom odnosu, tako i u životi imamo prava i obaveze, zato moramo određene obaveze ispuniti i potom slijede prava koja nam pripadaju, kazao je Novljanin Janko Paunović doktorand prava na Univerzitetu u Beču.

Mladi, vrijedni, učeni ljudi uvijek čine da smo svi zajedno, kao grad i zajednica, ponosni na njih i na njihove uspjehe. Janko, hvala za dobro koje činite čovječanstvu i srećno u osvajanju novih znanja!

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here