Samo 16 škola u Crnoj Gori ispunjava sve uslove pristupačnosti za osobe sa invaliditetom. U našoj opštini vaspitno obrazovne ustanove dijelimično su adaptirane za slabovide i one učenike koji su teško pokretljivi.
Visoki ivičnjaci, parkirani atomobili između kojih nije moguće proći, samo su neke od prepreka sa kojima se susreću đaci sa invaliditetom na putu da škole. Ulazak i kretanje po školskom objektu nije ništa manje problematično.
Većina škola u Crnoj Gori je nepristupačna za osobe sa invaliditetom, kazala je Miroslava Mima Ivanović iz NVO „I mi Boke“.
– Samo 16 škola ispunjava sve uslove pristupačnosti koji, osim nesmetanog prilaza na trotoaru, postojanja lifta, dovoljne širine vrata da neko sa elektromotornim kolicima može da uđe, podrazumijevaju i podešenost za osobe oštećenog vida. To su sve standardi koje bi škole trebalo da ispunjavaju. Osobe sa invaliditetom nisu ni informisane o ovim problemima i zato je važno da o tome pričamo, ne samo da bi to oni znali nego i svi građani jer možda će neko od roditelja sutra inicirati da se pred školom stavi rampa ili inicijalni plan ili da zanatlija nešto pomogne. Svi možemo pomoći, najgore je kada neko kaže da ne može ništa uraditi, a ipak možemo, makar nešto, kazala je Ivanović.
Najbrojnija osnovna novska škola prepoznala je potrebe učenika sa invaliditetom. Izradili su idejno riješenje kojim bi se školski objekat prilagodio za potrebe slabovidih osoba i onih koji se otežano kreću, kazala je v.d. direktorica OŠ „Dašo Pavičić“ Tatjana Krstajić.
– Prvi dio je da se obezbjedi nesmetan pristup, kretanje, boravak i rad osoba sa invaliditetom i podrazumijeva, kako pristupne rampe tako i svjetslosnu, zvučnu signalizaciju škole. Biće potpuno drugačije osmišljeni toaleti, promijenjene čak i kvake na vratima i prozorima, odnosno prilagođene osobama sa invaliditetom. Biće mnogo stvari koje će biti promijenjene, ali to sve očekujemo da se desi.
Na pitanje zašto projekat još čeka na realizaciju, Krstajić je kazala se čeka dozvola Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta kao i Ministarstva finansija i socijalnog staranja, kao i Odbora u kojem je i ona jedan od članova.
– Finansijska sredstva koja su neophodna crpe se iz IPA projekata, ali ne mogu da vam odgovorim na pitanje zašto projekat i dalje, ne znam šta su konkretno razlozi koji su doveli da i dalje čekamo realizaciju, kazala je direktorica Krstajić.
Pri kretanju učenicima kojima je pomoć potrebna, do sada su uglavnom pomagali članovi porodice, asistenti u nastavi ili profesori fizičkog vaspitanja. Zbog pristupačnosti osobe sa invaliditetom uglavnom pohađaju nastavu u prizemnom dijelu zgrade. Naša sagovornica ističe da ni to nije riješenje i da je potrebno svima pružiti jednake uslove školovanja.
