„Škola, učenje, znanje, obrazovanje – to su čarobne riječi koje otvaraju vrata iza kojih je svjetlost, sreća, humanost, drugarstvo, ljubav. To su cigle u zidu bastiona koji nas štiti od zlobe, nesreće, neznanja, gluposti. primitivizma“ – riječi su koje je uputio učenik Đorđe Pavlović, voditelj priredbe kojom su učenici i nastavnici proslavili Dan OŠ „Dašo Pavičić“ i 62. rođendan. U kino sali škole na sceni su se smjenjivali recitatori, pjevači, muzičari i pokazali koliko različitih talenata stanuje u dječijem biću dok marljivo stiču znanja i biraju svoj put.
I dok su maleni prvaci recitovali o žutom pačetu, nešto stariji drugari, u mlađem horu, kroz pjesmu su poručili vozačima da ih „djeca mole, usporite pored škole…“, a potom su se nizali oni koji su pokazali kako sviraju na klaviru, harmonici, recituju Crnjanskog, Andrića, kao i oni koji su nam otkrili šta je srce, gdje stanuje osmjeh i ljubav…. Najstariji, sabrani u horu pod dirigentskom palicom nastavnice muzičkog vaspitanja Marine Dedić, učinili su korak dalje i uz mlade soliste otpjevali i malo drugačije numere Someone you loved i Over the rainbow.
Škola budi u čovjeku ona osjećanja kojih se uvijek rado sjeti, ma gdje da ga životni put odvede, istakao je voditelj Đorđe.
– Koračajući životnim stazama spoznaje i borbe, često se sa posebnim emocijama sjetimo mjesta sa kojeg smo krenuli, gdje smo učinili svoje prve korake. Sjetimo se svoje škole! Budimo snažni, mudri, hrabri, ponosni, humani. Budimo ona dobra, svijetla strana civilizacije, istorije, života. Budimo dostojni imena čovjeka, poručio je Đorđe.
Od prvih koraka u prosvjeti imala je viziju značaja prosvjetnog poziva i želju da da svoj doprinos, kazala je direktorica škole Tatjana Krstajić.
– Moje novo zaduženje doživljavam kao dodatnu obavezu na tom putu, da budem još istrajnija i da kao dio jednog sjajnog tima u mozaik trajanja i uspjeha naše škole, dodam one prave kockice. Duboka ukorjenjenost škole u sve segmente života i društva, čini je odgovornom za sopstveni razvoj. Očekivanja koje društvo postavlja pred školu, sve su zahtjevnija. Zato naša sposobnost za kvalitetnu i produktivnu saradnju ima ključnu ulogu u ostvarenju svega pomenutog. Mi prosvjetni radnici, resorno ministarstvo, lokalna zajednica i roditelji imamo zajednički cilj, a to je obezbjediti što bolje uslove za one koji moraju biti centralni dio ove naše priče – naše djevojčice i dječaci. Njima škola mora biti drugi dom, mjesto vaspitanja i obrazovanja, ishodište koje će njihove korake prema budućim životnim stazama učiniti odlučnim i sigurnim.
Inspirisana pričom o mostovima kojima je posvećen jubilarni 40. broj školskog lista Svitanja, njihovom značaju i simbolici, poručila je da „moramo graditi mostove, kako bismo našoj djeci omogućili nesmetan napredak u budućnosti“.
– Moramo im pomoći da premoste nedaće koje im se nađu na putu, služiti im poput mosta da se na nas oslone, moramo za njih uvijek biti tu! Upravo to je naša najveća misija!, kazala je direktorica Krstajić.
Za manje od mjesec nastala su Svitanja – tačno toliko je bilo vremena od ideje da imaju elektronsko izdanje do zajedničke odluke da jubilarni broj ipak bude štampan. U čast 130 godišnjice rođenja našeg nobelovca Iva Andrića, za temu su birali mostove i oko njih pleli priče, kazala je u ime uredničkog tima Bojana Mijović, nastavnica CSBH jezika i književnosti.
– Evo Svitanja! Ona su most između nas i vas, most između prošlosti i sadašnjosti, sadašnjosti i budućnosti. Mostivisani Andrićevim mostovima, stvarali smo. Andrić nam je bio putokaz da pišemo o pravim i simboličnim mostovima, mostovima ljubavi i kulture, da putujemo na krilima mašte, da pišemo o književnim junacima i nezaobilaznim ljudskim vrijednostima, onima na koje smo ponosni što su bili naši đaci, našim penzionerima, sportistima.
Pored toga što je dobro urađen i sadržajan list, Svitanja su neka vrsta ljetopisa škole, kazala je Mijović i istakla da su još po nečemu veoma važna.
– Želimo da naši đaci, kada napišu lijep sastav, urade likovni rad ili učestvuju u nekoj školskoj aktivnosti, znaju da smo taj rad i trud vrednovali i na ovaj način, tako što smo ga objavili u listu i da su upravo oni ti koji su učestvovali u stvaranju nečeg lijepog. Povezivanje, spajanje, mir, vedrina, nada i optimizam – to su mostovi, a mi želimo da ove vrijednosti opstaju baš kao i život za koji Andrić kaže da je „neshvatljivo čudo jer se neprestano troši i osipa, a ipak traje i stoji čvrsto kao na Drini ćuprija“, kazala je nastavnica Mijović.
Uz učenike, u stvaranju Svitanja su učestvovali nastavnici aktiva CSBH jezika i književnosti Save Subotić, Sandra Seferović, Zorica Marković i Bojana Mijović, nastavnik informatike Danilo Vavić, koji je bio tehnička podrška, zatim nastavnice likovnog vaspitanja Ivana Vukčević i Dubravka Ametović, a doprinos su dali nastavnici svih aktiva.
Svojom, ovu školu osjećaju svi oni koji su u njoj proveli osam, devet razreda, potom u nju poslali svoju djecu, pa unučiće, a posebno je drugim domom doživljavaju oni koji su u njoj proveli svoj rdni vijek. Čak 41 godinu muzikom je djecu obrazovao nastavnik Novica Jovanović, sada penzioner koji sa puno emocija kaže da se rado vrati i svrati u školu.
– U ovoj školi sam proveo 37 godina, a u radu sa djecom ukupno 41 godinu i svake godine spremao sa djecom ovakve programe. Drago mi je da su me pozvali, a iskreno, uvijek me zovu. Bilo je izvaredno. Ovo je za mene izuzetno jaka emocija koja me veže za toliki rad, za svu tu djecu, kolege, upravu škole. Nije to malo, to je ogroman rad i veliki broj godina, priča nastavnik Novica.
Kaže nam da u penziji uživa već dvije godine, ali se rado odazove na poziv iz škole ukoliko treba uskočiti u zamjenu kolegama.
– I rado me se sjećaju učenici i danas su me svi pozdravili, kaže nastavnik Novica uz čije note i ljestvice su rasle generacije.
Preko četiri decenije u prosvjeti je bila i Ivanka Đečević, nastavnica razredne nastave, a uvijek sa istom energijom i vedrim duhom vodila generacije mališana, kako u učionici, tako i na festivalima, karnevalima, izletima.
– Od skora sam u penziji. Uzbuđenje je veliko. Volim da se vratim u ovu školu, volim sva dešavanja u njoj, vrtiš se u mlade dane, a raditi sa djecom je zaista lijepo. U prosvjeti sam 42 godine, a u OŠ „Dašo Pavičić“ 27 godina. I opet bih se vratila istom pozivu, mada su vremena sada drugačija i ranije je bilo ljepše. Bili smo priznatiji. Ne trebaju nama tutule, ali prije je bilo više poštovanja, kazala je nastavnica Ivanka.
Svečanosti su prisustvovali potpredsjednik Opštine Herceg Novi Mirko Mustur, direktorice vaspitno-obrazovnih ustanova u našem gradu i brojne zvanice, prijatelji i roditelji.
Na kraju podsjećamo, dan OŠ „Dašo Pavičić“ je 10. april, datum rođenja prvoborca čije ime škola nosi, a na čiji spomenik su jutros delegacije položile vijence.
Srećan vam Dan škole, dragi nastavnici i učenici!
