Pozorište „Milivoje Živanović“ iz Požarevca će se novskoj publici predstaviti sa dvije pozorišne predstave sutra i u srijedu, 17. maja. Riječ je o predstavama „Generalna proba samoubistva“, po tekstu Dušana Kovačevića koji će biti igrana u srijedu i komad „Otac“, koji je 1887. godine napisao „otac“ savremene švedske književnosti i (uz Ibzena) začetnik modernog pozorišta Johan Avgust Strinberg, na sceni Dvorane Park, sutra (utorak) od 20:30.
Johan Avgust Strinberg je još u svojim prvim napisanim djelima kreirao dramske oblike koji su se isticali specifičnošću jezika i vizuelnosti, a tragedijom „Otac“ započeo je svoj naturalistički dramski opus. Radnja drame bazira se na temi borbe za prevlast među polovima, naročito u braku, a u načinu stvaranja ovakvog djela autoru je pomoglo iskustvo poznavanja teorije sugestije kojom su se bavili francuski psiholozi. Umna borba i „psihičko ubistvo“ oslikavaju vječni sukob, a u svakom sukobu postoje dvije strane, ovdje su to dva pola, dvije volje, dvije strane roditeljstva, nezadovoljstva i neostvarenosti. Konačno, suprotnosti su neraskidivo povezane u svom sukobu, predstavljajući dvije strane jednog bića, jedinstvenog u svojoj bezizlaznoj tragičnosti.
Ova tragedija nije poput antičkih, ne bazira se na predodređenosti, stoga je kao takva savremenom čovjeku pogodnija za identifikaciju. Tragičnost ovih likova ne počiva na njihovoj sudbini, nego na prostoti i složenosti pukog nesporazuma i egocentričnosti, koji ne dozvoljavaju međusobno razumijevanje i istinsko razriješenje dramske radnje.
Detaljnije o predstavi koja je premijeru imala prošle godine, a u Herceg Novom će biti prikazana 16. maja sa početkom u 20:30 u Dvorani PARK, u tekstu sa portala „Reč naroda“:
– U Centru za kulturu Požarevac 20. juna premijerno je izveden komad „Otac“. Ova tragedija Augusta Strindberga, četvrto je premijerno delo koje je ove godine publici ponudilo Pozorište „Milivoje Živanović“. Upuštajući se u koštac sa tekstom nastalim daleke 1887. godine i činjenicom da ga je autor napisao nakon preživljenih bračnih problema i bolesti, rediteljka Dragana Danda Stojanović spaja nisku crnih bisera na paperjastu nit koja gledaoca uvodi u bezgraničnu sliku događaja, vremena i prostora. Rječju, dešavanja na sceni brišu godinu nastanka te svaki pokret, riječ i efekat daju podsvesnu sumnju da se sve to možda upravo dešava u najbližoj kući. Laura, koju igra Nataša Ilić svojim zlim lukavstvom potčinjava supruga, penzionisanog kapetana i naučnika (Zoran Matijević u ulozi Oca) i lomi njegov zdrav um kroz priču da je otac kćeri iz njihovog braka zapravo drugi čovek.Stamen i otresit, kapetan iz ljubavi koju gaji ka supruzi i kćeri najpre pokušava da sve dovede na mesto, ali odlučnost i pohlepa ljepše polovine nemaju granicu.Ne bez razloga, za podstanara dovodi doktorku Estermark (Danda Stojanović) nakon čega nju kao i čitavo bliže okruženje uvodi u zabludu da je suprug bolestan, nasilan, sklon ubistvu i samoubistvu…Laurini postupci zapravo strašna manipulacija sa ciljem da se dođe do nasljedstva, biva kasno: otac gubi razum, završava u ludačkoj košulji i skončava život…
Pomenuta paperjasta nit je pukla a niska crnih bisera preplavila gledaoca osjećanjima tuge, nemoći i besa. Ne bez razloga, jer je tome doprinela mala ali izutetna glumačka ekipa. Sjajni Zoran Matijević do detalja kristališe lik Oca , dok Nataša Ilić nam na svoj način predstavlja ženu koja pod maskom lijepe i prefinjene dame do srži lukavo pridobija za sebe kćer, dadilju, doktorkui pastora bacajući otrovne strele ka suprugu. Scenskim nastupom Dragan Nikolić predstavio je jednolično viđenja situacije iz ugla sveštenstva dok nam Ena Bajić realno i uigrano prenosi lik Berte, kćeri. Posebnu nit koja gledaoca vodi kroz vreme i životpoljuljane porodice dala je Gordana Mitić koja kao Dadilja osjećajući duboko u sebi svu nepravdu, do poslednjeg trenutka dostojanstveno nosi ulogu, baš kao i Nejd koga igra Zoran Stamenković.
Produkcijski tim pozorišnog komada „Otac“ čine direktorka centra za kulturu Požarevac Galina Perić, urednik Aleksandar Lukić, scenografija i tehnički dizajn Ena Bajić, inspicijent Radica Petrović, šef tehnike Zoran Miladinović, majstor svjetla Nikola Branković i majstor tona Dragan Smiljković.
Našavši se na dve strane, kao glumica Dragana Stojanović nam precizno daje lik doktorke Estermark i uprkos tome što otkriva podlost kojom odiše kuća. Sa druge strane, držeći rediteljsku palicu insistira na detaljima koji, iako jednostavni, lede krv u žilama i svakom sljedećom replikom i scenskim pokretom nude gledaocu novi signal da je put kojim priča ide nezaustavljiv…
Na scenu Dvorane „Park“ 17. maja u 20:30 Pozorište „Milivoje Živanović“ iz Požarevca donosi nam predstavu „Generalna proba samoubistva“, po tekstu Dušana Kovačevića. Rediteljka Dragana Danda Stojanović prilagodila je dramski tekst za ovu postavku u kojoj nosi čak tri glumačke uloge.
Ova savremena priča na specifičan način, uz pomoć podtekstualnog humora i satire kroz groteksne i hiperbolične situacije osvjetljava složenu problematiku morala i identiteta današnjeg društva i njegove borbe za egzistenciju.
Dušan Kovačević, ovom dramom koju sam smatra svojim najkvalitetnijim djelom, opravdao je titulu našeg najboljeg dramskog pisca, savremenog klasika, preplićući u njoj žanrove, te stvarajući jedinstvenu dramu u drami.
Ova tragikomedija svojevrsna je kritika društva pa kroz umnožene, dobrovoljne i nametnute uloge koje nose njeni protagonisti pokazuje stepen na koji je pojedinac prinuđen spustiti se, kako bi opstao u životu, koji nalikuje na tragediju apsurda i agresije.
Uloge tumače: Dragana Stojanović, Nataša Ilić, Zoran Matijević, Milan Ilić i Dragan Nikolić.
Produkcijski tim čine: za scenografiju i grafički dizajn zadužena Ena Bajić, šef tehnike Zoran Miladinović, majstor tona Dragan Smiljković, majstor svjetla Nikola Branković, direktorica Centra za kulturu Požarevac Galina Perić i urednik Aleksandar Lukić. Produkcija: Centar za kulturu Požarevac i Pozorište „Milivoje Živanović“.
Požarevljani su tokom prošle godine u svom pozorištu „Milivoje Živanović“ imali čak četiri premijere. Njihove predstave zapažene su na festivalim i amaterskim susretima, a izvode se i u pozorišnim kućama širom Srbije, dobijajući sjajne kritike
eminentnih ljudi iz svijeta teatra kakav je Bojan Munjin. Dokaz da dobro pozorište stanuje i u malim sredinama je svakako ovaj ansambl, koji u Crnoj Gori gostuje prvi put.
Portal „Reč naroda“, osvrt Vlade Vinkića na komad požarevačkog pozorišta
-Bizarnost priče o trgovini ljudskim organima – danas na žalost tužna i neizbežna istina surovosti savremenog svijeta u jagmi za novcem, nije ostavila ravnodušnim ni vanvremenskog Dušana Kovačevića da kroz svoju prepoznatljivu stvaralačku prizmu pretoči dešavanja koja bole, zasmejavaju, žuljaju, čeliče i otkrivaju ljudsku narav onakvom kakva i jeste, navela je požarevačku rediteljku i glumicu Draganu Stojanović da se lati teksta „Generalna proba samoubistva“ i timom istomišljenika otvori oči svima koji ih slučano ili namerno okreću glavu pred jadom i tugom koja prekriva planetu.
Odlučujući se za oprobanu ekipu saradnika, Danda Stojanović ispreda priču koja se možda upravo ovog trena dešava na bilo kojoj tački zemaljske kugle, a oličenje je bilo kog događaja koje se obija preko pleća običnog čoveka skrivenog pod plaštom nemjerljive težine života…Već prve replike uvode publiku u jedinstvenost genetičke nezajažljivosti, megalomanstva i veoma vještog manipulisanja ljudima koji imaju privid da izlaze iz ogromne krize, vide zračak nade i ponovo dobijaju želju za životom. Rečju, iako su pred nama tri sjajno razrađena različita lika, u suštini to je jedna nit, jedna misao i jedna ideja najcrnjeg krajnjeg scenarija. Milan Ilić, u komadu arhitekta samoubica u dugovima do guše, razočaran,
ostavljen i čvrsto odlučen na samoubistvo, sebi svojstvenim načinom daje poseban ton koji vodi od suicidnih koraka…Ilić se u ovom komadu pojavljuje i u ulozi rođenog brata, koji u potrazi za najbližim rodom u sukcesivnim i bahatim izlascima na scenu ovu priču nastalu 2008. godine boji još tamnijim „sjajem“ sjenkama života. Poklonjen život oivičen svakodnevnim ucjenama od strane „dobrodušne“ kapetanice pod reflektorima sjajno prenosi Zoran Matijević u ulozi Ribara, dok Nataša Ilić, replikama i dugogodišnjim pozorišnim iskustvom , lagano skida masku pod kojom je kostur koji se od slučaja do slučaja hrani narkoticoma, alkoholom i izvetrelim sećanjima na dane mladosti, nade i obećanja.
Otkrivajući gledaocima da je „Generalna proba samoubistva“ zapravo priča u priči, odnosno samo jedna u nizu pozorišnih proba komada „Samoubistvo“, scenom razdragano, iz ko zna koje sfere iskače reditelj (Dragan Nikolić) i poput velikog vladara koji se u najtežim trenucima za narod pojavi sa radosnim vijestima i poput munje nestane ka sopstevnim životnim pobjedama, ostavljajući za sobom svoj tužni teatar da broji minute, sate i dane svog bitisanja na sceni života…Duboko prepoznajući tekst Dušana Kovačevića, Dragana Danda Stojanović je rediteljski, vrhunskim stvaralačkim naporom uspješno ukazala na smjernice svakodnevice, snažno oivičila paralelu između oholosti i dobrote i pokušala da skine crni povez, koji većina nas svečešće nosi preko očiju.Majstorski! Navodi se u kritici predstave.
