Književna karijera Olivere Doklestić traje već 25 godina, a debitovala je zbirkom pripovjedaka „Prašine koraci“ 1996. godine, nastala iz radijskih emisija sa Radija Herceg Novi.
U Kući nobelovca Iva Andrića upriličena je promocija njene najnovije knjige, zbirke pjesama „Misli moje na besanost zovu“. O zbirci su govorili pjesnici i književnici Budimir Dubak i Novica Đurić.
U osvrtu na zbirku, Budimir Dubak primjećuje da je Herceg Novi grad velikih književnika srpske i jugoslovenske književnsti, ali i inspiracija Oliveri Doklestić.
– Ova knjiga poezije je plod njenog pjesničkog rada od 2009. do 2020. godine. O tome svjedoče datumi i mjesta nastanka svake pjesme, što ovu zbirku čini i nekom vrstom poetskog dnevnika, vođenog uglavnom u Herceg Novom, koji je svojevrsni prozor, kroz koji pjesnički subjet posmatra grad i istoriju u kojoj se vrmena i događaji ponovo zbivaju – kazao je on.
Dubak je istakao da Doklestić svoj nacionalni angažman jezikom poezije iskazuje jednako transparentno kad pjeva o prošlosti ili kritički svejdoči o sadašnjosti. On se osvrnuo na sve cikluse u zbirci „Misli moje na besanost zovu“.
Poezija Olivere Doklestić ima jedno stvaralačko trojstvo, a najnovija zbirka je izbor onog najboljeg iz njenog pjesničkog opusa, kazao je predsjednik udruženja književnika CG Novica Đurić.
– Knjigu „Misli moje na besanost zovu“, autorka je koncipirala u sedam poglavnja Leptir na dlanu , Vaš duh vaša slava naša je snaga, Misao kao nada, Obrazi boje purpura, Šapat neba, mora i šume, Za ratnike svjetlosti, Epitafi – kazao je Đurić.
Đurić je govorio i o pjesmi „Tajna“ jer ga je ona uvela u poglavlje „Za ratnike svjetlosti“ i ističe da ona uvjek traje kao i njeni ratnici svjetlosti
– Kakva bi to bila pjesnikinja, kada poput velike pjesnikinje Desanke Maksimović i naša pjesnička nevjesta Novog ne bi imala tajnu. Dok Desanka moli da je nikada ne ostavimo samu, Olivera bi svoju tajnu povjerila, ali nema kome. U pjesmi „Tajna“ navodi „rekla bih nekome moju tajnu, ali moram da ćutim, ćutim, ćutim“. Zna da jedino ona živi u stvarnoj veličini, snažnoj emociji dok je u njenom srcu i da samo sluti šta bi joj se dogodilo, ako bi je nekome povjerila. Bez obzira koliko je ta želja stvarna ili izgrađena i uzvišena u snovima, Olivera zna da bi imenovanjem te tajne ujela za srce nekoga do koga joj je mnogo stalo. Možda njen razum i bi, ali srce je jednaka varalica i nepremostiva prepreka. Ne želi ni odavanjem te tajne da i sebe iznevjeri , pristaje da „svašta sluti“ i ipak odlučuje i zašto je najbolje da ćuti – primjetio je Đurić.
Promocija je započeta posvetom Vinki Perišić Šarenac, urednici promovisani ezbirke, a stihove koje je Olivera Doklestić posvetila preminuloj pjesnikinji čitao je Milun Đurđevac. U kulturno-umjetničkom dijelu programa nastupila je Mirjana Lalić članica grupe „Lira“.
