Kada stigne vijest tako velika kao okean koji spaja evropski sa američkim kontinentom, da je jedan mladi izdanak iz Herceg Novog dostigao takve visine u nauci da je Harvard želi u svojim redovima, onda nema građanina malog grada u Boki kojem srce nije ispunjeno srećom. Dvadesetdvogodišnja Anđela Crnjac, diplomirani molekularni biolog, provešće naredne dvije godine na Istraživačkom institutu Harvarda i MIT-a, a radiće na dijagnostici raka kroz biopsiju krvi. A potom, kako kaže, slijede doktorske studije, ali da krenemo redom.
Kraj maja značio je zvaničan završetak studija i proslavu diplome molekularnog biologa na San Jose State University u Kaliforniji. Od prijave do zaposlenja trebalo je proći pet koraka, od kojih je jedan podrazumjevao intervju sa naučnicima sa Istraživačkog instituta koji je trajao duže od četiri sata.
– Proces je podugačak i počeo je još u februaru, završio se krajem aprila, a aplicirala sam za poziciju rane karijere molekularnog biologa. Uz predaju dokumentacije i opisivanje mog rada na fakultetu u dijelu istraživanja, snimala sam više videa u kojima sam odgovarala na pitanja, potom je jedan dio procesa zapošljavanja podrazumjevao intervju jedan na jedan sa glavnom osobom istraživačkog rada. Taj dio sam ponovila četiri puta jer sam imala priliku da obavim intervjue sa četiri laboratorije na ovom Institutu, svaki od njih je bio različit jer je riječ o različitim istraživačkim projektima za koje sam se posebno spremala. Četvrti dio podrazumjevao je odlučivanje za koju laboratoriju želim raditi i intervju je trajao malo duže od četiri sata. Imala sam prezentaciju od 30 minuta o svom istraživačkom radu na fakultetu koji je bio baziran na inženjeringu fluorescentnih proteina koji može da pomogne u istraživanju karcinoma. Kroz prezentaciju, budući poslodavci dobiju priliku da me upoznaju lično. Nakon toga sam dobila priliku da razgovaram sa 12 članova koji rade u laboratiriji Insituta, gdje smo detaljnije pričale o specifičnostima projekta, kazala je Anđelaza Novsko jutro RTHN.
Na Istraživačkom institutu Harvarda i MIT-a radiće na dijagnostici raka kroz biopsiju krvi.
– To je idealna prilika za nas mlade da dobijemo znanje i iskustvo koje se definitivno traži svuda u svijetu, da dobijemo mogućnost da dvije godine radimo sa takvim profesorima. Bila je to i najveća motivacija za mene, a projekat koji me čeka je nešto najnovije što se na Institutu radi. Iskreno sam se nadala uspjehu, ali nisam očekivala da e baš mene odabrati. Ovo je veliki korak za mene, za moju budućnost.
Na mlade se u ovakvim razvijenim i modernim sistemima gleda drugačije nego kod nas, a vrijedni i talentovani studenti se čuvaju i njeguju. Kako Anđela kaže, tokom studija su imali priliku da budu primjećeni kroz svoj istraživački rad.
– Na fakultet dođu predstavnici različitih Instituta, kompanija i traže nove nade, odnosno radnike koji će početi sa radom odmah nakon osnovnih studija. Sa zainteresovanima razgovaramo o procesu apliciranja do toga zašto baš da izaberemo njihov Institut ili kompaniju, nakon čega počne proces prijave. Imala sam priliku da razgovaram sa dvije djevojke koje su došle sa tog Instituta, pričale smo o detaljima, šansama, mogućnostima…
Od malih nogu njena motivacija je bila da svojim radom i bavljenjem naukom doprinese pronalasku novih načina i metoda liječenja, tako se i pronašla u ovoj oblasti.
– Imala sam veliku želju da se oprobam u Americi kroz razmjenu studenata, ali sam ipak otišla još ranije, na poetku treće godine srednje škole. Potom sam uspjela za godinu da završim treći i četvrti razred i odlučila da ostanem jer mi se mnogo svidjelo, ispričala nam je Anđela.
Za razliku od onoga što je osnov u našem obrazovnom sistemu – obilje teorije, u američkom sistemu je praksa, eksperimenti i istraživanje, učenje na primjeru i kroz taj oblik rada zaključivanje i povezivanje teorijskih i praktičnih znanja. Kako Anđela kaže, izazov tamošnjim profesorima je kako studentima da na zanimljiv način približe materiju i prenesu svoja znanja.
Stepenicu po stepenicu, Anđela je gradila svoju kulu znanja, uz pažnju i ljubav rodbine koja je bila uz nju u SAD, ali iznad svega mame Svetlane i tate Ivana koji su prisustvovali svečanoj ceremoniji dodjele diploma.
Do uspjeha vodi dosta truda i rada i još jedna veoma važna stvar, poručuje Anđela.
– Upornost! Ona je tako važna. Nije strašno pasti, ali je važno ustati i pokušati ponovo, do uspjeha, kazala je Anđela.
