Knjiga „Morački jasnovidac“ svjedočanstvo duhovnog okeana

Pred brojnom publikom u bašti Kuće nobelovca Iva Andrića sinoć je predstavljena knjiga „Morački jasnovidac“ – razgovori ugodni sa blaženopočivšim mitropolitom Amfilohijem Radovićem, autora Perice Đakovića.
Zbornik intervjua rađenih u okviru emisije „U žiži“ objavljen je povodom 40 godina Đakovićevog rada u novinarstvu, započetog u Radiju Herceg Novi, a u pripremi je i druga knjiga – „Božićni intervjui“.

Književnik Budimir Dubak, poslednji ministar vjera u Vladi Crne Gore, dugogodišnji prijatelj mitropolita Amfilohija i autora, koji je radio predgovor za knjigu, istakao je da je velika stvar što se Đaković odvažio da svjetlo dana ugledaju ovi razgovori sa mitrolopitom, koji dopunjuju njegovo obimno i kapitalno teloško-književno djelo.

Mi koji smo imali blagoslov da budemo svjedoci i skromni satrudnici mitropolita Amfilohija u dane njegovog podviga na putu „Do Hristove pobjede!“ što mu je bila lozinka i zavjet u poslednjim danima njegovog zemaljskog života, na litijama koje su odbranile Hristove svetinje u Crnoj Gori, prizvani smo da svjedočimo o neprolaznom djelu ovog velikog Božjeg ugodnika.
Naročito su dragocjeni razgovori koje je Perica Đaković vodio s mitropolitom Amfilohijem u emisiji „U žiži“, ali i uoči božićnih praznika, na televiziji „Novi TV“. Mitrololitova tumačenja odnosa Srpske pravoslavne crkve i društvene stvarnosti u Crnoj Gori prevashodno su se u litijama pokazala dalekosežnim i djelotvornim. Bili su to svojevrsni putokazi za ponašanje vjernog naroda u odlučnoj odbrani svetinja. Stoga je objavljivanje tih intervjua s mitropolitom Amfilohijem svojevrsna aktuelizacija njegovih dalekovidih vizija, koje su se temeljile na dubokom poznavanju istorije i sudbine srpskog naroda, poručio je Dubak, istakavši da je autor zabilježivši ih na papiru sačuvao cijelo jedno blago.

Kazao je da je za njega bila velika radost što će mnogi čitaoci imati priliku da se ponovo susretnu sa briljatnom, uvijek budnom i preciznom, toliko obavještenom i lucidnom mišlju mitropolita Amfilohija, koja u ovim knjigama otvara vidike budućim generacijama.
Ovo je prva od dvije knjige razgovora, koje svjedoče da bez njih ne bi bilo cjelovito to monumentalno teološo-književno djelo mitropolita Amfilohija. Znalačkim vođenjem razgovora novinar Perica Đaković je prosto „otvarao“ mitropolita da progovori slobodnije o nekim temama koje nisu strogo teološke ili crkvene, nego i dnevnopolitičke. On se tu jasnije nego igdje ranije u mnogim svojim istupima, i tekstovima i knjigama, odredio prema ovom vremenu, prema ideologiji koja je stvorila ovo zlo doba, prema konkretnim nosiocima vlasti koji su bili krenuli da sruše crkvu Hristovu poslije dvije hiljade godina u Crnoj Gori i koju je on, zajedno sa vjernim narodom, odbranio poslednjim snagama ovozemaljskog života.

U ime „Matice srpske“, književnik Milorad Durutović je podsjetio da je prilikom formiranja Društva članova u Crnoj Gori veoma značajan doprinos dao blaženopočivši mitropolit, i istakao da su razgovori koje je sa njim vodio Đaković, „selidbom“ sa ekrana na tekst, dobili jednu novu vrstu relevantnosti.

Razgovori su vođeni u određenom vremenskom trenutku sa nekom aktuelnom društvenom ili političkom temom, bilo da je u vezi sa životom naše pravoslavne crkve, ili sa obnovom Njegoševe kapele na Lovćenju, ili sa sudbinom Kosova i Metohije. Došli smo do tri ključne riječi; to su crkva, Njegoš i Kosovo, koje uvezuju ovu knjigu, a rekao bih i čitavu našu sudbinu u jednu cjelinu. Međutim, tada dok smo slušali te razgovore na televiziji nužno smo i sami bili fiksirani za aktuelni politički ili društveni trenutak pa možda nijesmo u riječima blaženopočivšeg mitropolita mogli da razaznamo uvijek neke duboke poruke i pouke, putokaze koje nam je sugerisao, ali zato sada, blagodareći trudu Perice Đakovića i njegovih saradnika možemo da čitamo pažljivo ono što nijesmo umjeli da slušamo pažljivo.Ova knjiga donosi univerzalne pouke, pokazuje kako se čovjek uvijek mora rukovoditi višim religijskim, duhovnim, etičkim ili moralnim principima i onda kada je potrebno regulisati neka zemna pitanja, pogotovo ona koja nas razdiru, cijepaju i dijele…

Iako je razgovore moguće pogledati, paroh podgoričke crkve, otac Gojko Perović, smatra da je jezik neiscrpni medijum ljudskoga opstanka i izražavanja, te da svaki čovjek unosi svoju dušu kad nešto prepričava i interpretira.

Tako su se ovdje potrudili autor, priređivač i komentatori, pa i mi večeras, da probamo da dovršimo, iako znamo da je nemoguće, da docrtamo ono što svi znamo. Svako od nas bi mogao da kaže da je bio lični prijatelj sa mitropolitom, da ga je vidio na neki svoj način, svako ima neku svoju anegdotu sa njim koja mu je najdraža u životu. Tako je mitroplot Amfilohije nekim čudom postao stanovnik, i najintimniji prijatelj, i najljepši ukras naših privatnih života, a ne samo mitropolit crnogorsko-primorski koji predvodi litije i liturgije, koga je bilo dika vidjeti i reći – da, ja pripadam crkvi kojoj je poglavar jedan ovakav čovjek, za koga su čuli od istoka do zapada.
Jedna od lijepih stvari ove knjige, ovih slova koja su proputovala od mikrofona do papira je upravo da je to samo još jedno svjedočanstvo duhovnog okeana koji je pokrenuo mitropolit Amfilohije, i vi kad pročitate ovu knjugu bićete bogatiji za još jednu interpretaciju jedne vječne istine i bićete bogatiji za još jedno saznanje da nam ono što je mitropoilit Amfilohije ostavio stalno izmiče, poručio je Perović.

Glavni „krivac“ objavljivanja ove i sledeće knjige je Ranko T. Žutković, podsjetio je Đaković, a glumac Danilo Babović je pročitao dio njegovog teksta.

Perica Đaković kroz cio serijal hrabro vodi svojim novinasrskim i uredničkim putem u svim tematskim cjelinama, čuvajući svoje i dostojanstvo profesija a zadržavajući pravo na sopstveno mišljenje i sopstveni sud. Taj njegov sud nije u svrsi dopadanja drugima, nego da ih znanjem i informisanošću, tehnikama vođenja intervjua, kulturom dijaloga sa gostom i gledaocima pokrene i razbudi i urazumi. Perica to ne radi da bi se dopao struci, niti je populista za ulična i kafanska i za kućne sjedeljke… Jasan i razgovjetan i misaono određen. Precizan. Koji ima smisao i poruku. Perica ne prodaje maglu. Ni mudrosti, ni vještinu praznoslovlja. On u svakoj medijskoj sekundi stvara novi kvalitet svog projekta. Ništa kod njega nema zamagljeno i zamućeno, neodređeno….

Žutković je podsjetio da je Đakovićevonm novinarsko djelo vrhunskog dometa za protekle četiri decenije obuhvatilo mnogo vrijednih ostvarenja.
-Ostvario je Perica, i još uvijek ostvaruje, svoje novinarske snove. I nakon toliko godina vidim ga srećnog. Vidim ga kako se raduje svakom novom početku. Kako neumorno i ljubomorno brani svoju profesiju, ujedinjuje i ne dijeli novinarski esnaf. Nadahnut, sa iskustvom prekaljenog borca i naglašenom empatijom prema mladim naraštajima. Meni je ta njegova sloboda novinarskog izražavanja, sloboda izbora tematskih cjelina i sloboda izbora sagovornika, gostiju i nas domaćina i gledaoca, bila inspiracija da ga podstaknem da ovi zapisi ugledaju svjetlost dana i, hvala Bogu, evo ih…. Koliko je sve uspješno urađeno procjeniće oni koji budu čitali ovaj zapis, to jest knjigu. Znam da je jedno živi intervju, a potpuno drugo književni tekstualni zapis istog. Sklad jednog i drugog u bukvalnom prenosu, bez intervencija, ne podrazumijeva se. Ovoga puta hvala Bogu i slava Bogu, sve se podrudarilo, zapisao je Žutković.

Iako je u Herceg Novi prvi put došao 1970, a vratio se 1978. godine, Perica Đaković za sebe kaže da je iz Novoga i Boke.

Novljanin se ne postaje rođenjem, Novljanin se postaje ako ovaj grad volite, osjećate svojim i vezani ste za njega, kazao je Đaković, podsjetivši na svoj serijal „Pisma iz Herceg Novog“ koji je trajao deset godina i koji je gledan u regionu i širom svjeta.

Na promociji su nastupile solistkinje Marija Vidaković i Jovana Ražnatović, a nakon Herceg Novog knjiga „Morački jasnovidac“ će biti predstavljena i u drugim gradovima Crne Gore i regiona.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here