DUŠANKA DEVIĆ: ZBOG DJEČJE RADOSTI I DOBRIH LJUDI SRCE MI JE KAO KUĆA

U rubrici  Srce bira Herceg Novi  trudimo se da prikažemo najbolje iz Herceg Novog, a ima ljudi koji su dar za naš grad, koji ga svojim doprinosima i nesebičnom ljubavlju oplemenjuju i obogaćuju. Među njima je i naša sagovornica  Dušanka Dević (7. novembar 1951. Savino Selo, Vojvodina)  predsjednica  NVO “Bonaca“, koja se bavi socijalnim i humanim radom usmjerenim ka djeci sa posebnim potrebama. Preko trideset godina Dušanka  je aktivista Crvenog krsta.

Teta Duška, kako je svi iz milošte zovu,  objašnjava da li je i koliko Herceg Novi grad po mjeri djeteta, ističe kako društvo još  nije izgubilo moralne vrijednosti  ali  da humanost uvjek dođe do izražaja. Ponosna je što se u Novom  budi i mijenja na bolje svijest naših sugrađana  u odnosu prema osobama sa invaliditetom, priča kako se za svaku akciju emotivno veže, vjeruje u njen  uspjeh i pomoć  onome kome je namenjena. Smatra da je pandemija koronavirusa omekšala srca mnogih,  i sabira utiske četrdesetdevetogodišnjeg života u Novom.

Otkrijte  u tekstu koji slijedi zbog čega srce ove čudesne žene bira Herceg Novi.

Piše:  Viktorija Samardžić

Predsjednica ste NVO „Bonaca“ koja postoji već 15 godina. Bavite se socijalnim i ohumanim  radom posebno  usmjerenim na djecu sa posebnim potrebama. Da li i koliko su ljudi svjesni da je poželjno  da se maksimalno  posvete djetetu koje ima bilo kakav psihofizički ili neki drugi  problem. Kako vi utičete na njih?

Roditelji  koji imaju dete sa poteškoćama u razvoju, treba maksimalno da se posvete tom detetu,naravno uz pomoć ustanova adekvatnih za tu decu, u saradnji sa stručnjacima. Ali, svest tih ljudi mnogo zavisi od sredine gde žive. Ja sam mnogima pomogla u tome zahvaljujući svom iskustvu.

Prošla godina vam je bila najuspješnija kada je u pitanju prikupljanje donacija. Koliko vam je to značilo i da li mislite da je takav dobar rezultat posljedica ove svjetske pandemije, pa su se ljudi zbog nje još više okrenuli jedni drugima?

Da, prošla godina bila je najuspešniji što se tiče donacija. Zbog ove situacije nismo mogli da realizujemo sve aktivnosti koje su bile u  planu našeg rada pa smo se fokusirali na decu sa posebnim potrebama. Mi smo prijatelji Osnovne škole ,,Ilija Kišić“, u našem mestu Zelenika, gde ta deca pohađaju nastavu, pa smo im prošle godine opremili učionicu sa nameštajem, salu sa strunjačama i loptama. Kupili smo dosta  didaktičkog materijala, sredstva za higijenu, a naravno i dosta slatkiša. Sve su nam to omogućili naši prijatelji. Pandemija je omekšala mnoga srca.

Izjavili ste jednom prilikom da uvijek ima humanih ljudi i da samo treba pokrenuti akciju. Da li to znači da kao društvo još uvijek nismo izgubili moralne vrijednosti i da humanost i dobrota svaki put izađu na vidjelo?

Društvo još  nije izgubilo moralne vrednosti i humanost uvek dođe do izražaja, posebno kad su ta deca u pitanju.Moje srce je zbog tih humanih ljudi a i zbog te dece veliko kao kuća.

Aktivista ste Crvenog krsta preko 30 godina. Šta vas je podstaklo da idete tim putem?

Ljubav prema Crvenom krstu potiče od mog pokojnog oca jer, da nije bilo Crvenog krsta, nikad se ne bi živ vratio iz nemačkog logora. I on je dugo godina bio aktivista. Ja sam preko 30 godina bila volonter.       

Da li je Herceg Novi grad po mjeri djeteta?

Mislim da Herceg Novi jeste 80% po meri deteta, jer privilegija je živeti u ovom gradu, na moru. Ali, kad su u pitanju deca sa invaliditetom, tu još uslovi moraju da se poboljšaju.

Vaš glavni cilj je da se djeca sa invaliditetom socijalizuju i postanu korisni članovi našeg društva. Da li uspijevate u tome i kako grad reaguje na to?

Grad je počeo da se budi, a i svest ljudi menja se, sazreva, jer ta su deca naša stvarnost. Vidim prave se mnoge rampe i prilazi za osobe sa invaliditetom što je za svaku pohvalu. Osobe sa invaliditetom treba da imaju prednost pri zapošljavanju, jer među ima ima dosta obrazovanih ljudi.      

       

Pred Novu godinu posjetili ste OŠ „Ilija Kišić“ u Zelenici. S obzirom na to da su prošle godine učenici  dobili novu učionicu vaša NVO Bonaca“ im je opremila prostor,  nabavila namještaj vrijedan  preko 2000 eura. Koliko ste ponosni na ovu akciju?

Bez obzira na kovid-19 situaciju mi smo prošle godine posetili tri puta školu, pridržavajući se svih mera zaštite. Na tu akciju i saradnju smo mi u udruženju smo ponosni kao nikad do sada.         

Da li postoji neka akcija koja vam je lično izuzetno teško pala?

Za svaku akciju se emotivno vežem noseći se pozitivnom mišlju da će akcija da uspe i pomogne nekom kome je namenjena.

Kako crpite snagu, energiju i volju za vaš dugogodišnji rad?

Crpim je od svojih predaka, oca logoraša, majke borca iz rata, dede solunca, a i rođena sam u znaku škorpije.     

Vodite računa i o starim, nezbrinutim licima. Posjećujete njihove domove i porodične kuće. Zbog čega je njima više bitna moralna podrška nego materijalna i šta vas posebno u radu sa njima ohrabruje?

Posećujem i Starački dom u Risnu,  Dječji dom u Bijeloj, stare osobe koje žive same a nemaju svoje potomke. Posete su obično za 8.Mart i Dan starih. Njima to mnogo znači jer pažnja i druženje sa njima stvara kod njih toplinu i osećaj da nisu sami i da neko misli na njih. Domovi su dobro opremljeni po svim standardima.

Godinama ste domaćini susretu pobratima Zelenika – Klupci. Oni dolaze za vrijeme Praznika mimoze kod vas, gdje ste vi žene iz NVO „Bonaca“ zadužene od njihov doček, smeštaj, spremanje hrane, uz finansijsku pomoć vaše mjesne zajednice. Po čemu pamtite posljednji susret sa njima i koja je to energija koja vas svake godine iznova snažno spaja?

Poslednji susret sa našim pobratimima bio je u februaru 2020.godine za Dan mimoze. Svi naši susreti su bratski na obostrano zadovoljstvo,  bilo da se sastajemo kod njih ili kod nas. Mnogi brakovi su sklopljeni, stvorena su kumstva  i, što je najvažnije, to bratstvo traje 40 godina. Nadamo se da će ove mlade generacije nastaviti to da neguju i održe.       

Da li i kako će se ove godine održati susret s obzirom na pandemiju koronavirusa?

Zbog pandemije propustili smo naša dva druženja, a kad ćemo se opet sresti ne znamo, zavisi od pandemije. Čujemo se često telefonom sa njihovim Udruženjem žena „Kalina“, iz Klubaca, sa kojima imamo sklopljenu povelju o saradnji. Često razgovaram i sa njihovom predsednicom Grozdom Đukanović.

Zbog čega vaše srce bira Herceg Novi?

Moje srce bira Herceg Novi, jer ta ljubav trajeveć 49 godina. To je  uzajamno i neraskidivo. Volim grad  i kad je okupan kišom, obasjan suncem, provejan burom… Ogrnuo me plaštom svoje ljubavi i lepotom i ja mu to ljubavlju  uzvraćam!

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here