Jedan od najvažnijih biodiverziteta je podmorje u zalivu Boke Kotorske, ali ga Vlada Crne Gore ove godine nije obuhvatila planom zaštićenih morskih područja (ZMP). Ipak, za Boku, koja je odabrana kao pilot područje, biće urađen lokalni plan integralnog upravljanja. Sa druge strane, stručnjaci smatraju da ima dovoljno pravila i propisa, ali da se malo šta sprovodi u djelo.
-Podmorje Boke je jedinstveno, ne samo za Jadran, već za cijelo Sredozemlje, zbog mora sa kojim se miješaju tokovi nadzemnih i podzemnih slatkih voda, a sve u polu-zatvorenom zalivu. Ukoliko se nešto pod hitno ne uradi, zaliv je na putu gubitka staništa i vrsta bez povratka, kazao je u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore Eđidio Trainito, italijanski ekspert za biologiju mora, koji je istraživao podmorja širom svijeta.
Čak 20 najugroženijih vrsta Sredozemlja, kao i šest vrsta prioritetnih staništa Evropske direktive o staništima, nalazi se u zalivu. Boka je i od izuzetne važnosti za uzgoj sardina i inćuna, prioritetnih vrsta Mediteranske komisije za generalni ribolov. Prema studiji iz 2013. godine, zaliv ispunjava biološke kriterijume da postane dio liste Barselonske konvencije pod nazivom: Specijalno zaštićena područja od značaja za Sredozemlje. Prvi neophodan korak za listu je da nacionalne vlada prvo lokalitet proglase za ZMP.
Iz nadležnog Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, smatraju da kada je Boka u pitanju, nema argumenata za takvu zaštitu, te da su najdragocjenije lokacije na crnogorskom primorju već prepoznate i proglašene zaštićenim morskim područjima.
-Najveći dio podmorja zaliva, u biološkom smislu, čine vrstama siromašni terigeni muljevi. Ako bismo ga poredili sa kopnenim staništima, onda bi to odgovaralo pustinjama. Ova staništa su važna, ali iz ugla zaštite, nisu prioritetna, tvrdi za CIN-CG Danilo Mrdak, državni sekretar.
U biološkom smislu, argumenti protiv zaštite zaliva ne postoje, tvrdi Vesna Mačić, biolog Instituta za biologiju mora iz Kotora.
-Neznanje ili, prije bih rekla, veliki ekonomski interes na malom području čine zaštitu veoma izazovnom, ali nikako manje važnom. Razlozi zbog kojih zaliv nije zaštićen isključivo su političke prirode, kaže ona.
Više istraživanja dokazalo je da su brojna vrijedna staništa i vrste u zalivu, u procesu regresije, odnosno smanjenja površine ili brojnosti. To je slučaj sa koralnim staništima, koja na cijelom Mediteranu nestaju velikom brzinom, mahom zbog klimatskih promjena i ljudskog pritiska.
-Prema Evropskoj direktivi o staništima, koralna staništa su ne samo zaštićena, nego i prioritetna, što znači da je naša obaveza da ih štitimo kao oči u glavi, objašnjava Mačić.
Nedovoljno je zaštićen i zlatni koral, koji je najvredniji u zalivu, jer ga u istom obimu na svijetu ima samo još na Kanarskim ostrvima. Prema Trainitu, bilo bi neophodno da lokacija sa zlatnim koralom bude prirodni rezervat, takozvana “no-take” zona, dostupna samo naučnicima za istraživanja.
Vlada Crne Gore je na inicijativu Instituta za biologiju mora, prepoznala značaj zlatnog korala i uspostavila režim preventivne zaštite na mjestima Sopot i Dražin Vrt, ogradivši te lokalitete bovama.
Da to nije dovoljno jer “more nije kopno pa da se pregrađivanjem eliminišu negativni efekti, pogotovo u zalivu, gdje su uticaji zagađenja znatno veći nego na otvorenom moru“ mišljenja je Mačić. Ona smatra da bi samo zlatni koral bio dovoljan razlog da se zaštiti cijeli zaliv. Tu su i mnogi drugi razlozi – ljekovito blato u Igalu, te rijetke i zaštićene vrste i staništa, poput morskih trava kao što su Posidonia oceanica, Cumodocea nodosa, Zostera noltei, koje su poslednjih godina u velikoj regresiji, mahom zbog nasipanja obale i izgradnje ponti.
Dodaje da postoje i drugi lokaliteti gdje je zaštita staništa neophodna, poput podmorja oko ostrva Gospa od Škrpjela i Sveti Đorđe, Sveti Marko, lokacije Strp, Sveti Stasije, Gospa od Anđela, Turski rt, Sveta Nedjelja.
-Na svakoj od ovih lokacija u zalivu otkriveno je najmanje 20 do 50 vrsta koje su zaštićene ili ugrožene, a što je najvažnije – povlačenje jedne vrste izaziva čitav niz lančanih posljedica, kaže Mačićeva.
NOVI PRJEKAT ZA BOKU
Državna revizorska institucija (DRI) bavi se pitanjem mogućih opasnosti po Boku od zagađenja uljima i štetnim tvarima koja se ispuštaju iz brodova, a kako su objavili, od 2012. godine nisu rađena istraživanja štetnih pritisaka na zaliv.
-Ministarstvo će u narednom periodu raditi na tome da u skladu sa preporukama DRI smanji stepen rizika od zagađenja u Boko Kotorskom zalivu, objasnila je Ivana Stojanović, rukovodilac Direkcije za integralno upravljanje morskim i kopnenim eko-sistemima MEPPU-a.
Ona je objasnila da će preporuke DRI biti tretirane u novom projektu Ministarstva, koji finansira Program za životnu sredinu Ujedinjenih nacija, u saradnji sa Pap-Rak-om, regionalnim centrom Barselonske konvencije u Hrvatskoj.
-Tokom ovog programa napraviće se lokalni plan integralnog upravljanja za područje Boke. Zaliv je izabran za pilot područje, upravo zbog svih svojih odlika i brojnih pritisaka. Akcenat će biti na integraciji mjera adaptacije na klimatske promjene u plan, ali će i sve drugo biti uzeto u obzir, tvrdi Stojanovićeva.
Takvi su projekti pozitivna stvar, ali oni ne vode potpunoj zaštiti podmorja Boke, ističu stručnjaci. Brojni slični projekti nisu godinama donosili rezultate kada je zaštita crnogorskog podmorja u pitanju.
-Postoje već utvrđene prioritetne preporuke za zaliv, počev od regulacije otpadnih voda, broja kruzera, definisanja mjesta za sidrište i jahte, veće kontrole svih tih plovila, itd. Ove preporuke su već na više mjesta navedene i pojašnjene, ali ne vidim da se išta na tome radi, kaže Mačićeva.
Na ovom prostoru ljudi shvataju da treba štititi kulturno-istorijsko blago, ali nisu svjesni da imaju podjednako vrijedno blago pod vodom, kazao je Trainito.
-Boka Kotorska je idealan model – ona je Sredozemno more u malom: basen pod ogromnim ljudskim pritiskom i nemjerljivim prirodnim bogatstvom, kazao je Trainito.
Hoće li program i studije uticati na odgovorne da povedu računa o prirodi uprkos kratkoročnim ekonomskim interesima, ostaje da se vidi.
