Manifestacija Andrić naš savremenik – 130 godina od rođenja nobelovca, zaokružena je sinoć predavanjima na temu „Andrić i more„ o kojem je govorila prof. dr Žaneta Đukić Perišić i „Ivo Andrić novija tumačenja i vrijednovanja“ o kojoj je govorio magistar Đorđe Malavrazić.
„Ali ipak meni treba malo sunca i kupanja i novih krajeva. Možda će nad tim morem, kao čudotvornim plaštem moje tijelo ozdraviti i moja duša doći do riječi“, zapisao je Andrić 1913. u pismu svom drugu iz školske klupe Vojmiru Durbešiću.
More za Andrića, kako je istakla prof. dr Žaneta Đukić Perišić, nije bilo samo snaga, već vječni tvorački impuls.
-More, južne vode Mediterana, bila je velika Andrićeva tema i inspiracija tokom cijelog života. Dok su morska voda i čuveni mediteranski vazduh pun ozona i opojnih mirisa borova pinija i kiparisa liječili njegovo osjetljivo zdravlje u dosluhu sa nemjerljivom morskom pučinom smirivali njegove nemire, a to je atmosfera koju more širi suštinski uticala na duh jednog broja Andrićevih pjesama i priča. Čineći njegovu misao sporijom, ali oštrijom, more je Andrić vidio kao vječni tvorački princip, kao kreativni impuls sa kapacitetom da na simboličkom planu izrazi damare njegove duše, kazala je Đukić Perišić.
„Ivo Andrić novija tumačenja i vrijednovanja“, taj period trebalo bi da obuhvati kraj prošlog i dosadašnji tok ovoga vijeka, kazao je dr Đorđe Malavrazić.
Po završetku Drugog svjetskog rata, među svima onima za koje su i Ivo Andrić i Miroslav Krleža bile neupitne najviše jugoslovenske vrijednosti, stalno je bila dilema ko je od njih dvojice pisac punije snage i većeg dometa. Privremeno razrješenje ove tenzije došlo je 1961. kada je Ivi Andriću dodjeljena nobelova nagrada za književnost. Povećao se broj prevoda njegovih dijela na strane jezike, dok Krleža nije imao uspjeha prije i poslije toga sa plasmanom internacionalnih svojih tekstova, kazao je Malavrazić.
Andrić je od 1920. pisao srpskim jezikom i ćirilicom, najčešće ekavicom i taj njegov jezik, što je interesantno postao je praktično mjerilo srpske jezičke norme, mjerilo srpskog književnog jezika.
-On je sebe sistematski utemeljivao u srpskoj kulturi, pišući ne o nekim drugim piscima drugih nacija, već pišući deset brilijantnih eseja o Njegošu, često o Vuku, Petru Kočiću, Simu Matavulju… Riječ je o kulturnom dobru takozvane nulte kategorije koji ima svjetski značaj i kojeg se niko neće tako lako odreći. Kriterijum može biti da on najbolje izražava duh Bosne, ili da je najviše tematizovao bosanske motive u svojoj književnosti ili nešto tome slično, ali glavni razlog jeste vrijednost koju svako želi za sebe, kazao je Malavrazić.
Podsjećamo, manifestaciju „Ivo Andrić – naš savremenik“ inicirala je Gordana Porobić Krcunović, a realizovala JUK „Herceg fest”.
