Nakon šest godina Svetislav Basara predstavio se književnoj publici u Herceg Novom. U paviljonu Gradske muzike održano je „Veče sa Basarom“ a tokom jednočasovnog programa poznati srpski pisac govorio je o književnosti, svojim djelima stvaranim tokom četiri decenije, odnosu prema nagradama, društvu u Srbiji, slobodi. Moderatorka večeri bila je novinarka Danijela Đonović.
Odgovarajući na pitanje koje su glavne odlike njegove proze Basara je kazao da ne može da definiše umjetnost, pisanje ili slikanje, te da je to za njega neprestano traganje za onim bitnim u sopstvenom životu, čeprkanje po sopstvenoj duši, skidanje slojeva i naslaga što dopiru do svijeta, u potrazi za jasnim saznanjima.
-To je potraga koja nikada ne završava. Zato izbjegavam da budem klasifikovan, da se uhvatim za ovo ili za ono, naprosto jer tako ne osjećam čvrsto tlo pod nogama, kazao je Basara.
Smatra i da kritike i polemika koje se vode nakon dobijanja nagrada obično kratko traju, pa čak i ona koju je izazvala NIN-ova nagrada za knjigu „Kontraendofrin“. Tvrdi da bi sve prošlo nezapaženo da nije bilo nagrade, te da NIN-ova nagrada služi kao uveličavajuće staklo kada se sve stavlja pod lupu. Navodi i da je to prilično loše odjeknulo u jednom dijelu „srpske čaršije“ te da je sve pomiješano sa animozitetom prema žiriju.
-Sve su to lažne uzbune i ne traju dugo –ocijenio je Basara.
Osvrnuo se i na prošlogodišnjeg laureta NIN-ove nagrade smatrajući da po njegovom mišljenju najbolja knjiga nije dobila nagradu.
-To je bila „Biblija“ Nenada Rackovića, a smatram da je to najbolja knjiga u posljednjih 20 godina, što ne znači da je nagrađena knjiga „Bas i kontrabas“ Saše Ilića loša knjiga. Meni je poetički bila bliža ova, ocijenio je pisac.
Pisanje je, kako je rekao, proces koji nastaje iz maglovite predstave koja „se vuče po glavi dvije, tri godine“.
-Često je to naporno prijatan proces savladavanja otpora materijala, u ovom slučaju jezika. Kao što vajar mora da iz jedne amorfne mase dobije nešto lijepo, tako i pisac, pjesnik pogotovo, mora da savlada otpor jezika koji je ponekad teži i čvršći nego otpor granita, kazao je Basara.
Čitalac sa druge strane, po mišljenju Basare, mora takođe da uloži trud u onoj mjeri u kojoj je pisac uložio trud za pisanje.
-To je jedna avantura koja nije uvijek prijatna. Ne laska sujetama, naprosto čitanje zahtijeva čitaoca koji je spreman da se upusti u jedan projekat u kome će saznati neke neprijatne stvari i o sebi, kao što ja neke neprijatne stvari o sebi ispisujem u svojim knjigama. Literatura mora da dotiče bolne stvari a ne da se zamaže s nečim, rekao je Basara.
Stvarnost u kojoj živimo nije ilizija u naivnom smislu, ali nam neprestano izmiče, kazao je pisac, i naveo da sagladeva svoju stvarnost i da o njoj piše a da spoljnu stvarnost obrađuje u tom procesu.
Basara je govorio o ironiji u svojim knjigama, humoru i kritici koju šalje društvu a zadatak njegovog teksta je, poručuje, da čitaoca trgne iz letargije.
-Piasnje mora biti provokativno i ne znam kako može biti drugačije. Humor sve to ublaži, učini podnošljivijim jer ako se fokusiramo samo na teške teme postaje zamor materijala, objasnio je pisac.
Knjiga kada bude završena počinje svoj život, a Basara kaže da on ne zna ko je njegova čitalačka publika.
Basara je sinoć odgovarao i na pitanja gledalaca, a po okončanju programa u izjavi za RTHN je kazao da je publika u Herceg Novom dobra i zainteresovana.
Svetislav Basara (1953. Bajina Bašta), romansijer, pripovedač i dramski pisac, autor je više od dvadeset knjiga, romana, zbirki pripovedaka, drama i eseja. Dobitnik je mnogih srpskih i međunarodnih književnih nagrada. Bio je ambasador SRJ, a potom SCG na Kipru 2001–2005. godine.
Dvostruki je dobitnik je Ninove nagrade za romane „Uspon i pad Parkinsonove bolesti“ i „Kontraendorfin“; nagrade „Isidora Sekulić“ i nagrade Srpskog književnog društva „Biljana Jovanović“ za roman „Anđeo atentata“ i prvi je dobitnik stipendije iz Fonda „Borislav Pekić“ za rukopis u nastajanju. Drame su mu izvođene na mnogim scenama, a knjige prevođene na engleski, francuski, nemački, mađarski, bugarski, italijanski i makedonski jezik. Član je Srpskog književnog društva.
