Univerzitet u Bolonji, najstariji u Evropi, u okviru kojeg su 23 fakulteta sa oko 100 000 studenata, a među njima i jedna hrabra djevojka iz našeg grada, koja se odlučno uhvatila u koštac sa svim izazovima koje medicina i hirurgija nose sa sobom – Novljanka Jovana Savić. Obaveze i učenje joj nikada nisu bili problem, ni tokom školovanja u Herceg Novom, kada je ovjenčana Lučom, ni na medicini na jednom od 100 najboljih univerziteta u svijetu.
Nakon šest i po godina, koliko traju osnovne studije medicine i hirurgije na Univerzitetu u Bolonji, sprema se da položi poslednje ispite i piše diplomski rad, a potom da nastavi na specijalističkim studijama.
– Moj izbor medicine se nekako spontano desio s obzirom na to da su me oduvijek više interesovale prirodne nauke tako da sam razmišljala o studiranju medicine ili stomatologije. Trenutno sam na poslednjoj godini osnovnih studija medicine koje u Italiji traju oko šest i po godina zajedno sa pripravničkim radom koji se odrađuje tokom studiranja.
Prateći rang liste univerziteta u ltaliji i preporuke koje je dobila od ostalih studenata, odlučila se da njen izbor bude Italija i Università degli studi di Bologna – Facoltà di Medicina e Chirurgia.
– Bolonja je najstariji univerzitet u Evropi osnovan 1088. godine i ima preko 100 000 studenata. Smatra se najboljim univerzitetom u ltaliji za moju oblast zajedno sa Milanom, Padovom i Paviom. Osim akademskog obrazovanja pruža široku lepezu za dalje usavršavanje i zaposlenje. Bolonja je grad velikih mogućnosti, pruža bogat društveno-kulturološki sadržaj, vrlo lako priraste k srcu jer zrači opuštenom atmosferom, različitim ljudimai kulturama koje se prepliću i ima nešto za svačiji ukus.
Od treće godine studije, studenti su obavezni da obavljaju praksu, a sa svakom narednom godinom povećava se vrijeme provedeno u praktičnoj nastavi.
– Mislim da je jako bitno što studenti osim obavezne imaju i izbornu praksu tako da mogu da se oprobaju u različitim poljima te samim tim lakše odluče čime žele da se bave u budućnosti. Prednost studiranja u Bolonji je što ima tri velike univerzitetske bolnice i Institut za ortopediju Rizzoli što omugaćava rad u manjim grupama i samim tim poboljšava kvalitet nastave. Teorijska nastava je takođe obavezna i obično je uvijek popodne kako bi studenti prije podne mogli da odrađuju praksu.Moj radni dan obično započinje praksom u bolnici koju završavam oko 13 časova, nakon čega imamo jednočasovnu pauzu za ručak, a potom predavanja.
Dodaje da im je omogućen i istraživački rad u okviru diplomskog rada.
– Studenti mogu da rade eksperimentalnu tezu kao istraživanje na nekom odjeljenju po izboru gdje će rezultate tog istraživanja poslije predstaviti kao svoj završni rad. Tokom ispitnog roka nemamo predavanja već samo praksu tako da veliki dio vremena tada provodim u čitaonici spremajući ispite.
Po završetku novske gimnazije, cilj je bio jasan po pitanju odabira fakulteta, a želja velika i ona ju je, uz naporan i marljiv rad, vodila da preskoči poteškoće koje nova sredina i strana država nametnu.
– Na početku je bilo jako teško, nova država, nova kultura i novi jezik. Prve dvije godine su prošle u prilagođavanju kao i u usavršavanju jezika kako bih što bolje mogla da pratim nastavu. Nije lako biti sam u nepoznatoj državi gdje ne može niko da vam pomogne neke obične stvari, kao na primjer traženje stana postane noćna mora. Papirologija u Italiji sigurno nije omiljena stvar studenata gdje svake godine stavljaju nova pravila, a dozvolu boravka nekad dobijemo kada je već istekla. S vremenom sam se navikla i na te izazove kao i to da moram duplo da zasučem rukave u odnosu na Italijane koji studiraju na svom maternjem jeziku. Veliki problem mi je predstavljao i novi početak na društvenom polju, da upoznam ljude i stvorim nova prijateljstva.
Samo je jedna stvar na koju se ne može naviknuti, iskreno priča Jovana.
– To je nedostatak porodice i onaj trenutak kada sam srećna ili tužna i želim to da podijelim sa njima. Jedini način na koji to mogu da uradim je telefonom, a to ne može zamijeniti zagrljaj.
Ipak, kako kaže, uprkos određenim izazovima, studiranje ili zaposlenje u inostranstvu, mladima omogućava nezamjenljivo iskustvo.
– Meni lično je pomoglo da vidim kako život funkcioniše van naših granica, da imam priliku da steknem iskustvo drugačije od onoga koje bih mogla da steknem u Crnoj Gori ali i upoznam divne ljude i kulture iz cijelog svijeta.
Jovana je članica OMSAe – Organizacije crnogorskih studenata u inostranstvu, koja snažno podržava sve studente i pruža mogućnost svršenim srednjoškolcima da se informišu o studiranju van granica naše države i regiona, kao i da razgovaraju sa našim studentima.
– Moj prvi kontakt sa OMSA-om je bio kada sam trebala da upišem fakultet i kada je jedino mjesto gdje sam mogla da pitam nekoga za pomoć ili savjet bila facebook stranica OMSA-e. Na moju sreću su mi odgovorili jedan momak i djevojka koji su se potrudili da mi pojanse sve što me interesuje vezano za upis, proceduru u ambasadi, prijemni ispit radi čega sam im bila neizmjerno zahvalna. To je bio i glavni razlog zašto sam se učlanila u OMSA-u kako bih na neki način dala svoj doprinos budućim studentima. Zahvaljujući OMSA-i sam imala priliku da upoznam neke divne ljude koji takođe studiraju ili su studirali u ltaliji, te na taj način se osjećala malo manje samom u nepoznatoj zemlji jer smo svi mi prolazili kroz istu stvar, iste probleme, dileme ali i lijepa iskustva koja smo dijelili zajedno.
Svi crnogorski studenti u inostranstvu mogu da se registruju putem sajta tako što će popuniti formular na www.omsa.me nakon čega će biti direknto spojeni sa lokalnim koordinatorima shodno zemlji u kojoj studiraju kao i sa tematskim koordinatorima shodno oblasti kojom se bave.
– Potom mogu odlučiti da li će se uključiti u rad organizacije ili ne, ali svakako će imati pristup velikom broju informacija. Što se tiče srednjoškolaca, tu smo da pomognemo ako je to u našoj mogućnosti iako želim da naglasim da OMSA nije agencija za studiranje u inostranstvu, kao što mnogi i misle, već organizacija koja okluplja studente koji su u inostranstvu. Jednom godišnje organizujemo sajam studija u inostranstvu kao informativnu platformu za sve one koji imaju želju da upišu nešto van naše države i regiona. Često organizujemo i konsultacije o studiranju u inostranstvu tako da bih predložila srednjoškolcima da prate direknto objave na našoj stranici gdje mogu naći veliki broj informacija. Za sve zainteresovane u toku je jedan jako interesantan program za srednjoškolce ,,Mreža mozgova“ pa ukoliko žele da nauče nešto više o oblasti koja ih konkretno zanima i koju žele da studiraju u inostranstvu, mogu da pogledaju konkurs otvoren na našem sajtu i dobiju mentora koji će im pomoći u ostvarivanju svog cilja.
U jeku kovid pandemije Jovana je, sa još devet crnogorskih studenata, željela dati doprinos i na razumljiv način informisati sve građane Crne Gore o tada dostupnim vakcinama na tržištu i doprinijeti poboljšanju zdravstvene situacije.
– Ideja za brošuru je nastala u trenutku kada je počelo da se priča o vakcinama i kada je glavno pitanje postalo: ,,Šta si primio: Modernu, Fajzer i tako dalje“. U tom trenutku smo pomislili da napravimo brošuru koja će široj populaciji na jednostavan i razumljiv, ali opet stručan način, pokušati da odgovori na sva pitanja i prenese potrebne informacije o svim vakcinama koje su trenutno dostupne na tržištu. Nas desetoro se okupilo i kroz par mjeseci smo zajedničkim snagama napisali brošuru s ciljem da pomognemo čitaocu da izgradi svoj stav i donese odluku o imunizaciji koristeći adekvatne podatke. Tokom promovisanja brošure imali smo pomoć Ministarstva zdravlja tako što su nam odštampali dio primjeraka brošure. Takođe su nam pomogli pri distribuciji zbog čega je brošura došla do velikog broja bolnica, klinika, domova zdravlja, apoteka, a uz saradnju sa Upravom policije one su dijeljene i građanima na ulici.
Uz ozbiljan i zahtjevan fakultet, jer sutra će ova mlada djevojka brinuti o našem zdravlju, priznaje da obaveze oduzimaju dosta vremena ali se ipak makar uveče ili tokom vikenda nađe i malo prostora za prijatelje.
– Tokom sedmice vidim svoje prijatelje barem na pauzi za ručak kada smo svi slobodni i vikendom se uvijek trudimo da organizujemo neki izlet ili dan u prirodi. Veoma je teško izbalansirati društveni život sa količinom obaveza, te se trudim da slobodno vrijeme iskoristim na što bolji način i da ga provedem sa dragim osobama.
I gdje god da krene, u srcu nosi svoj grad, a on silno nedostaje, baš kao i more ka kojem svi ujutro bacimo pogled.
– Odrasla sam pored mora i jako mi nedostaje da se probudim ujutro sa pogledom na naš zaliv, prošetam Šetalistem Pet Danica i popijem kafu na Škveru, ispričala nam je Novljanka Jovana Savić, studentkinja šeste godine medicine i hirurgije na Univerzitetu u Bolonji.
Mladi, vrijedni, učeni ljudi uvijek čine da smo svi zajedno, kao grad i zajednica, ponosni na njih i na njihove uspjehe. Jovana, hvala i srećno u osvajanju novih znanja!
