Sportski putevi Andrije Prlainovića

U subotu veče  na vaterpolo turniru “Srbija 2022” na utakmici Srbija –Italija   od reprezentativne kapice  Srbije  opraštaju se šestorica veličanstvenih  Andrija  Prlainović, Filip Filipović,  braća Gojko i Duško Pijetlović, Milan  Aleksić  i Stefan Mitrović.

Godinama su ovi momci bili nosioci reprezentacije Srbije koja je osvojila sve što se moglo osvojiti i u više navrata je u posjedu držala zlatne medalje sa svih takmičenja.

Selektor  Dejan Savić  je umješno  vodio velika imena i sjajne ljude. Tokom decenije i po na takmičenjima su junaci  bili: Andrija Prlainović,u Beogradu, Branko Mitrović u Huidžu, Filip Filipović u Riju. Ali ovi velikani ne bi bili to što su da u sistemu  za osvajanje zlatnih medalja  nijesu bili i: Gojko i Duško  Pijetlović, Dušan Mandić, Sava Ranđelović, Miloš Ćuk, Slobodan Nikić, Milan Aleksić i Stefan Mitrović .

U ovim danima kada se priča o šestorici veličanstvenih Herceg Novi posebno je ponosan na Andriju Prlainovića  koji je kao i ostalih  pet njegovih saigrača prije godinu  odlučio da više ne igra za reprezentaciju. Odlučio je da stavi tačku na reprezentativne nastupe jer   ljepši kraj ni on ni njegovi saigrači  nijesu mogli da zamisle. U Tokiju su pokazali kakvi su igrači. Sve su zaslužili vrijednim radom, bili su oslonac selektora  Dejana Savića odnosno ranije Dejana Udovičića, osvojili toliko medalja da ih je teško popisati. Dovoljno je reći dva olimpijska i dva svjetska trona. Evropska prvenstva, svjetske lige, svjetski kupovi.

Andrija Prlainović  je član idealne postavke Svjetskog prvenstva u Šangaju, najbolji strijelac Olimpijskih igara u Londonu sa 22 gola i član idealne postave. Te 2012. godine Olimpijski komitet Srbije  ga je proglasio za sportistu godine Srbije.  Proglašen je za MVP finala Svjetskog prvenstva u Kazanju 2015, kao i za MVP  Evropskog  prvenstva  u Beogradu 2016.godine.  Kruna reprezentativne karijere su dvije zlatne olimpijske medalje 2016. u Riju  i 2021. godine u  Tokiju.

Andrijini reprezentativni  uspjesi počeli su još 2005. godine kod Petra Porobića  selektora reprezentacije Srbije i Crne Gore  sa zlatom na Svjetskoj ligi. Uspjesi su nastavljeni u narednoj godini sa zlatnim medaljama na Evropskom prvenstvu i Svjetskom kupu. U 2008. godini osvojena je Svjetska liga, drugo mjesto na Evropskom prvenstvu i treće na Olimpijskim igrama u Pekingu. 2009. godine zlato na Svjetskom prvenstvu i Mediteranskim igrama i treće mjesto na Svjetskoj ligi. 2010. zlato u Svjetskoj ligi i Svjetskom kupu i treće mjesto na Evropskom prvenstvu. 2011. zlato na Svjetskoj ligi i drugo mjesto na Svjetskom prvenstvu. 2012. prvi na Evropskom prvenstvu i treći na Olimpijskim igrama u Londonu,  a 2014 . prvi u Svjetskoj ligi i Evropskom prvenstvu. 2015. Svjetsku ligu i  Svjetsko prvenstvo.  U 2016. prva  mjesta na Evrposkom prvenstvu, Svjetskoj ligi i Olimpijskim igrama. 2017. prvi u Svjetskoj ligi i treći na Svjetskom prvenstvu. 2018. prvi na Evropskom prvenstvu i 2019. dugi na Svjetskoj ligi   i na kraju to nezaboravno Olimpijsko zlato iz Tokija.

Pored reprezentativne sjajna  je  Andrina i klupska biografija. Ponikao je u Jadranu, a karijeru gradio kroz Partizan, Pro Reko u dva navrata, Crvenu zvezdu, Solnok i Budimpeštu. Trenutno je član prvaka francuskog  Marseja.

Foto: Sport klub

Sjajni Novljanin je u Partizanu od 2006. do 2011. zajedno sa  Rađenom, Duškom Pjetlovićem, Aleksićem… Tu na Banjici  je počeo zajednički uspon. Evropa je čula za nove vaterpolo asove , a odmah kada se ta ekipa okupila plasirali su se na Fajnal for. U Partizanu su  postali igrači, i  onda je stigla evropska titula, što  je bila velika satisfakcija. Klub je postao prvak Starog kontinenta posle 36 godina i ti momci , ispisali su istoriju kluba sa  Banjice.

Partizan 2011. je bio skup mlađih igrača. Igor Milanović je bio trener i ti mladići igrali su  sjajno.  Kada se kasnije vidi koji su tu igrači bili, kakve su karijere napravili jasno je da je to bio odličan sastav.

Andrija Prlainović je najtrofejni vaterpolista i sportista u istoriji Herceg  Novog.

Osvojio je pet titula prvaka Evrope. Za sedam godina pet naslova, uz dva MVP priznanja 2013. i 2017. Partizan 2011, Pro Reko 2012, Crvena zvezda 2013, Pro Reko 2015, Solnok  2017.godine.

Naredne 2012.godine  igrao je  u Oradei, a 2013. sa Crvenom zvezdom osvojio treću titulu, a potom dvije godine kasnije sa Pro Rekom.

Andrija Prlainović i ove godine bio je na završnom turniru Lige šampiona u Beogradu  sa prvakom Francuske Marsejem čije  je trener Novljanin Miloš Šćepanović.

Hvala Andriji  Prlainoviću  koji je  bio i ostao pravi sportski ambasador Herceg Novog.

U reprezentaciji neće biti velikih svjetskih asova, ali u klubovima nastavljaju da i dalje potvrđuju šta znaju i umiju.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here