U subotu veče na vaterpolo turniru “Srbija 2022” na utakmici Srbija –Italija od reprezentativne kapice Srbije opraštaju se šestorica veličanstvenih Andrija Prlainović, Filip Filipović, braća Gojko i Duško Pijetlović, Milan Aleksić i Stefan Mitrović.
Godinama su ovi momci bili nosioci reprezentacije Srbije koja je osvojila sve što se moglo osvojiti i u više navrata je u posjedu držala zlatne medalje sa svih takmičenja.
Selektor Dejan Savić je umješno vodio velika imena i sjajne ljude. Tokom decenije i po na takmičenjima su junaci bili: Andrija Prlainović,u Beogradu, Branko Mitrović u Huidžu, Filip Filipović u Riju. Ali ovi velikani ne bi bili to što su da u sistemu za osvajanje zlatnih medalja nijesu bili i: Gojko i Duško Pijetlović, Dušan Mandić, Sava Ranđelović, Miloš Ćuk, Slobodan Nikić, Milan Aleksić i Stefan Mitrović .
U ovim danima kada se priča o šestorici veličanstvenih Herceg Novi posebno je ponosan na Andriju Prlainovića koji je kao i ostalih pet njegovih saigrača prije godinu odlučio da više ne igra za reprezentaciju. Odlučio je da stavi tačku na reprezentativne nastupe jer ljepši kraj ni on ni njegovi saigrači nijesu mogli da zamisle. U Tokiju su pokazali kakvi su igrači. Sve su zaslužili vrijednim radom, bili su oslonac selektora Dejana Savića odnosno ranije Dejana Udovičića, osvojili toliko medalja da ih je teško popisati. Dovoljno je reći dva olimpijska i dva svjetska trona. Evropska prvenstva, svjetske lige, svjetski kupovi.

Andrija Prlainović je član idealne postavke Svjetskog prvenstva u Šangaju, najbolji strijelac Olimpijskih igara u Londonu sa 22 gola i član idealne postave. Te 2012. godine Olimpijski komitet Srbije ga je proglasio za sportistu godine Srbije. Proglašen je za MVP finala Svjetskog prvenstva u Kazanju 2015, kao i za MVP Evropskog prvenstva u Beogradu 2016.godine. Kruna reprezentativne karijere su dvije zlatne olimpijske medalje 2016. u Riju i 2021. godine u Tokiju.
Andrijini reprezentativni uspjesi počeli su još 2005. godine kod Petra Porobića selektora reprezentacije Srbije i Crne Gore sa zlatom na Svjetskoj ligi. Uspjesi su nastavljeni u narednoj godini sa zlatnim medaljama na Evropskom prvenstvu i Svjetskom kupu. U 2008. godini osvojena je Svjetska liga, drugo mjesto na Evropskom prvenstvu i treće na Olimpijskim igrama u Pekingu. 2009. godine zlato na Svjetskom prvenstvu i Mediteranskim igrama i treće mjesto na Svjetskoj ligi. 2010. zlato u Svjetskoj ligi i Svjetskom kupu i treće mjesto na Evropskom prvenstvu. 2011. zlato na Svjetskoj ligi i drugo mjesto na Svjetskom prvenstvu. 2012. prvi na Evropskom prvenstvu i treći na Olimpijskim igrama u Londonu, a 2014 . prvi u Svjetskoj ligi i Evropskom prvenstvu. 2015. Svjetsku ligu i Svjetsko prvenstvo. U 2016. prva mjesta na Evrposkom prvenstvu, Svjetskoj ligi i Olimpijskim igrama. 2017. prvi u Svjetskoj ligi i treći na Svjetskom prvenstvu. 2018. prvi na Evropskom prvenstvu i 2019. dugi na Svjetskoj ligi i na kraju to nezaboravno Olimpijsko zlato iz Tokija.
Pored reprezentativne sjajna je Andrina i klupska biografija. Ponikao je u Jadranu, a karijeru gradio kroz Partizan, Pro Reko u dva navrata, Crvenu zvezdu, Solnok i Budimpeštu. Trenutno je član prvaka francuskog Marseja.

Sjajni Novljanin je u Partizanu od 2006. do 2011. zajedno sa Rađenom, Duškom Pjetlovićem, Aleksićem… Tu na Banjici je počeo zajednički uspon. Evropa je čula za nove vaterpolo asove , a odmah kada se ta ekipa okupila plasirali su se na Fajnal for. U Partizanu su postali igrači, i onda je stigla evropska titula, što je bila velika satisfakcija. Klub je postao prvak Starog kontinenta posle 36 godina i ti momci , ispisali su istoriju kluba sa Banjice.
Partizan 2011. je bio skup mlađih igrača. Igor Milanović je bio trener i ti mladići igrali su sjajno. Kada se kasnije vidi koji su tu igrači bili, kakve su karijere napravili jasno je da je to bio odličan sastav.
Andrija Prlainović je najtrofejni vaterpolista i sportista u istoriji Herceg Novog.
Osvojio je pet titula prvaka Evrope. Za sedam godina pet naslova, uz dva MVP priznanja 2013. i 2017. Partizan 2011, Pro Reko 2012, Crvena zvezda 2013, Pro Reko 2015, Solnok 2017.godine.

Naredne 2012.godine igrao je u Oradei, a 2013. sa Crvenom zvezdom osvojio treću titulu, a potom dvije godine kasnije sa Pro Rekom.
Andrija Prlainović i ove godine bio je na završnom turniru Lige šampiona u Beogradu sa prvakom Francuske Marsejem čije je trener Novljanin Miloš Šćepanović.
Hvala Andriji Prlainoviću koji je bio i ostao pravi sportski ambasador Herceg Novog.
U reprezentaciji neće biti velikih svjetskih asova, ali u klubovima nastavljaju da i dalje potvrđuju šta znaju i umiju.