Nekim ljudima, zaboravimo i ime i prezime, jer sve što oni jesu stane u prisni, poznati nadimak koji za života postane otisak njihove duše i posebnosti. Otišao je naš Fatko! I dok to zapisujemo prosine pred očima njegov osmijeh, tihi pozdrav i pri svakom susretu barem rečenica, puna ponosa, kojom je kazivao kada nastupa ili gdje putuje njegova Gradska muzike. Njegova, jer mu je bila drugi dom, jer su u Muzici brinuli o njemu, kao o najrođenijem, jer je on uzvraćao, dok je mogao, obavljajući sve zadatke koje bi mu povjerili. Nosio je notne sveske, štapove mažoretkama, otvarao je staru zgradu na Karači, čistio je, dolazio na probe bez minuta kašnjenja, a najponosniji je bio kada je u defileima koračao uz svoje prijatelje i nosio bubanj.
Djeca su ga najviše voljela, valjda su prepoznavali u tijelu čovjeka dušu djeteta.
Ni u upravi ga nisu zaboravljali. Valentina Kulinović podsjeća da su ga Plaketom nagradili u septembru 2016. godine a povodom pola vijeka pune privrženosti ansamblu. Poslednji put u defileu je bio 15. februara prošle godine.
Otišao je Fatko, nama ostalo još jedno sjećanje, utkano u onu neobičnu, jedinstvenu ali finu atmosferu i duh novskog Starog grada i Karače, i u život Gradske muzike koja će ga ispratiti i sutra na Gradskom groblju gdje će u krugu najuže porodice biti obavljena sahrana.
Foto: Gradska muzika Herceg Novi
