Realizatori međunarodnog projekta Poruke iz prošlosti posvećenog kulturnoj baštini regiona, srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima – stećcima, odabrali su za štampanje 32 kratke priče učenika osnovnih i srednjih škola iz BiH, Srbije i Crne Gore. Među njima su i četiri priče iz Herceg Novog, a autori su Ivan Medenica, Mitar Radonjić, Vuk Aparac i Milica Radulović, učenici VIII razreda OŠ ,,Ilija Kišić’‘. Njihova mentorka je Tamara Komar.
Ivan, Vuk, Mitar i Milica stižu u prošlost preko stećaka, čvrsto utemeljeni u sadašnjosti.
Sve četiri priče, su stilski i sadržajno autentične, zajedničko im je što imaju logičnu fabulu, čvrstu kompozicionu strukturu koja rezultira nedvosmislenim, ali višeznačnim porukama – idejama, otvarajući suštinska životna pitanja.
– Priča Ivana Medenice počinje jedne sasvim obične, dosadne, monotone večeri od koje ni glavni lik, ni njegovi prijatelji nisu imali nikakva očekivanja, a onda će im se pred stećcima obratiti prošlost ,,bez riječi, ali nekako jasno, direktno, s povjerenjem i bez poze i okolišanja“.
Stećak preko kojeg Mitar Radonjić uspostavlja vezu sa prošlošću obrastao je mahovinom koja krije kamenu plastiku – prizore iz života jednog junaka… A junaci imaju trenutke slave, ali i svakodnevicu… Pred dječakom iz XXI vijeka zagledanom u stećak, oživljava prošlost zahvaljujući vještim rukama klesara. Zadivljen majstorstvom srednjovjekovnog umjetnika dječak dovodi u vezu klesara sa današnjim crtačima stripa.
U fokusu Vuka Aparca je skromni i prost čovjek koji nije ni slutio da će preko stećaka koje je klesao postati uzor. Svoje umijeće prenosio je učenicima birajući ih srcem, gledajući bogatstvo njihove duše. Poštovali su ga, jer ne bira učenike po zlatnicima koje mu nude, niti po preporukama velikaša koje mu donose. On je znao da ih može naučiti zanatu, a ,,da oni umjetnost moraju nositi u sebi da bi je podijelili s drugima“. Svoju priču Vuk završava rečenicom: ,,Stećak je poruka iz prošlosti koju svako razumije na svoj način, za mene je stećak uspomena na veličanstvenog i skromnog čovjeka – umjetnika koji osvjetljava put u budućnost.“
Pripovijedanje Milice Radulović zbunjuje i iznenađuje lakoća povezivanja dalekih istorijskih epoha čija se jaka energija i uticaj osjeća na mjestu na kojem se nalazi najstarija crkva na Balkanu… I taman kada nas Milica ubijedi i povjerujemo da je oživio duh iz prošlosti, dolazi do neočekivanog obrta – fantastika se urušava i ustupa mjesto klasičnom krimi završetku. ,,Kada je policija otišla na mjesto koje opisah, od djevojke nije bilo ni traga, osim što su u crkvi vidjeli blatnjave otiske malih ženskih stopala.“ Milica svojom pričom ukazuje da prošlost, uprkos svom nesupitnom prisustvu, ne mora slati poruke, a naša viđenja i tumačenja aktuelnih događaja utemeljena u njoj nisu uvijek ispravna i tačna, priča za RTHN mentorka prof Tamara Komar iz OŠ „Ilija Kišić“.
