Opština Tivat je u saradnji sa organizacijom OBNOR-a upriličila komemoraciju povodom 82. godišnjice potapanja razarača “Zagreb” Kraljevske mornarice Jugoslavije i stradanja narodnih heroja Milana Spasića i Sergeja Mašere.
Vijence na spomen obilježje u Velikom gradskom parku položili su predstavnici Opštine Tivat, predsjednik Željko Komnenović zajedno sa predsjednikom SO Miljanom Markovićem i potpredsjednikom Andrijom Petkovićem, predstavnici Mornarice Vojske CG, predstavnici ambasada Srbije i Slovenije, konzul Srbije Mićo Rogović, OBNOR Tivat, Bokeljska mornarica podružnica Tivat ali i građani i Dječiji savez Tivta.
Predsjednik Opštine Željko Komnenović je podsjetio na činjenicu da kada je u aprilskom ratu došlo do kapitulacije države, zahvaljujući njima, razarač „Zagreb“ nije kapitulirao niti predat u ruke italijanske okupacione vojske, koja je ulazila u Boku.
„Rodili smo se da časno idemo kroz život, po svaku cijenu, bez obzira na prepreke, makar i najteže“ – ovim riječima u svom posljednjem pismu majci, jasno se moralno odredio Milan Spasić torpedo-minerski oficir na razaraču „Zagreb“. Rođen u Beogradu, inteligentan i perspektivan – najbolji u klasi na Akademiji, svojim uvjerenjima ostao je vjeran do samog kraja svog prerano okončanog života. Bio je upamćen kao najbolji navigacioni oficir Školskog broda „Jadran“ koji ga je 1937.g. uspješno doveo do Sjeverne Amerike nakon dvadesetodnevnog školskog krstarenja” kazao je Komnenović.
„Ja znam šta je moja dužnost“ – govorio je o borbi protiv okupatora Sergej Mašera prvi artireljerijski oficir razarača „Zagreb“. Porijeklom iz mjesta Gorica u Sloveniji, bio je blage i vedre naravi, na Akademiji talenat za matematiku i prirodne nauke, jedan od najboljih stručnjaka za brodske topove, koji je Pomorsku vojnu akademiju završio kao peti u klasi.
Komnenović je istakao da su Spasić i Mašera bili ozbiljni i savjesni, izuzetno cijenjeni među posadom te da su pripadali krugu najsposobnijih oficira Kraljevske ratne mornarice.
“U trenutku izbijanja Aprilskog rata, 1941. godine Spasić i Mašera, su odbijajući napade neprijateljskih aviona, mijenjajući vezove po Boki gajili nadu da će stići naređenje Vrhovne komande za isplovljenje na otvoreni Jadran u pravu borbu sa Italijanima ili priključenje saveznicima u Grčkoj. Nijesu se mogli pomiriti sa sramnom izdajom ni situacijom u kojoj su mnogi mornari napuštali svoje brodove a kapetani ih pripremali za predaju Italijanima. 16.aprila su Italijani počeli da ulaze u Boku Kotorsku, a posadama je naređeno da se brodovi napuste. Tog kišnog i maglovitog 17. aprila, strahovita eksplozija odjeknula je čitavom Bokom – oficiri Spasić i Mašera, odbivši naredbe o predaji broda od strane komande, digli su u vazduh svoj ratni brod, usidren u tivatskom zalivu, i umjesto predaje zajedno sa njim otišli u smrt, u vječnost potvrđujući geslo Napoleonovog komandanta garde, generala Kambrona u bici za Vaterlo – „GARDA UMIRE, GARDA SE NE PREDAJE“.
U minutima prije svog odlaska u vječnost, na pramcu broda, u „brodskom stavu“, salutirali su zastavi u pravcu Lovćena naveo je Komnenović.
“Iako su razarač umjeli i mogli uništiti i bez gubitka svojih života, izabrali su herojsku smrt i sebe svrstali u red najvećih podvižnika u istoriji pomorskog ratovanja u svijetu. U trenucima beznađa i propasti države, njihov prkosni čin bio je iskra u mraku i nagovjestio je veliki narodni otpor protiv okupatora, koji je organizovano krenuo samo par mjeseci kasnije, u julskim ustancima”.
Herojski podvig dvojice poručnika, kaže Komnenović, odjeknuo je mnogo dalje od Bokokotorskog zaliva, brzo prešao granice tada porobljene države i obišao čitav svijet.
“Zatekao je tada i neprijatelja, pa su njihovom posljednjem ispraćaju na hercegnovskom mjesnom groblju Savina, prisustvovali čak i predstavnici odreda italijanske okupatorske vojske i ispratili ih uz najviše vojne počasti. Spasić i Mašera, jedini su pripadnici Kraljevske vojske, koji su za izvanredan podvig heroizma i odanosti svojoj otadžbini, posmrtno odlikovani ordenom narodnog heroja u socijalističkoj Jugoslaviji. Ukazom Kraljevine, prethodno su odlikovani Ordenom Karađorđeve zvijezde sa mačevima četvrtog reda. U okviru britanske kasarne na Malti postavljena je spomen-ploča posvećena Milanu Spasiću i Sergeju Mašeri. Britanski publicista A.D. Divine je 1944. godine u svojoj knjizi „Mornarice u egzilu“, posebno je istakao podvig Spasića i Mašere. Godine 1968. Francuzi su o ovom događaju snimili film pod nazivom „Plamen nad Jadranom“ za koji je scenario napisao Meša Selimović”.
Komnenović je istakao da danas, 82 godine kasnije, kada svjedočimo izraženoj dehumanizaciji društva, vremenu u kom čovjek ima skoro sve, ali gubi samog sebe, prisjećanje na herojski podvig dvojice izuzetnih mladića, vraća nas vanvremenskim idealima i suštinskom značenju slobode, ljubavi, časti, ponosa, plemenitih vrijednosti za koje je tada i sada vrijedilo život dati.
“Zato ne dozvolimo nikad da prašina zaborava prekrije njihove živote i junačko djelo. Slava herojima Spasiću i Mašeri”- poručio je Komnenović.
Nakon komemoracije u Velikom gradskom parku, delegacija je isplovila sa pristaništa Pine ka uvali Brdišta, gdje je položen zajednički vijenac u more na mjestu potapanja razarača „Zagreb“.
Izvor: Agencija CG News
