Na ostrvu Lastavica danas je polaganjem vijenaca obilježeno 78 godina od rasformiranja zloglasnog logora „Kampo Mamula“. Na ostrvu je i danas bio Ivo Marković iz Budve koji je bio i najmlađi logoraš.
Sjećanje na zatočenike iz Boke, Istočne Hercegovine i Južne Dalmacije koji su pod okriljem italijanskog okupatora tamnovali na Mamuli tradicionalno je organizovala hercegnovska Organizacija boraca NOR-a 1941-1945. godine. Vijence su položili članovi boračkih organizacija iz Boke, predstavnici Opštine Herceg Novi i kompanije OHM Mamula, a ove godine je broj posjetilaca bio ograničen iz razloga poštovanja epidemioloških mjera. Događaju su prisustvovali i predsednik Opštine Sopot Živorad Milosavljević i predstavnici boračke organizacije te Opštine, a u ime Opštine Herceg Novi, sekretarka za kulturu i obrazovanje Ana Zambelić Pištalo.
Predsjednik SOBNOR-a Crne Gore 1941 -1945. Radojica Radojević izrazio je zahvalnost i divljenje logorašima i njihovim potomcima, „čije nas je slobodarstvo ovdje okupilo poslije 78 godina od velikih iskušenja“. Zahvalio je i domaćinima opštini Herceg Novi i OBNOR-u 1941-1945 koji tradicionalno obilježavaju ovaj svijetli dan naše istorije, dajući značajan doprinos na nezaborav ratu i revoluciji.
– Herceg Novi je uvijek kroz bogatu i časnu istoriju bio slobodarski grad, grad koji nikada nije izostao ni iz jedne slobodarske bitke, gradeći sa ponosom antifašističke tradicije, zato danas na ovom mjestu odajemo dužnu počast svim logorašima, a posebno pogubljenim i umrlim od gladi, rodoljubima koji su rekli ne mračnim silama fašizma, rekao je Radojević.
Dodao je da su Boka i Crna Gora vijekovima svoju svijetlu istoriju ispisivali na moru i kopnu.
– Ovaj ponosni i dični narod vijekovima je branio svaku stopu svoje zemlje, svako parče svoga neba, svaki talas svoga mora. Danas živimo u ozbiljnom vremenu, kada pojednci pokušavaju negirati našu slavnu antifašističku prošlost. Kada je fašizam uzeo maha, kada se pojavljuju falsifikatori naše istorije koji bi željeli da umanje značaj naše veličanstvaene borbe, naveo je Radojević.
Ivo Marković, preživjeli logoraš iz Budve, podsjetio je da je u logor Mamula među prvima stigla grupa iz njegovog sela sa 110 žena i djece. I on je bio u istočnom dijelu tvrđave, sa sedmoro braće, majkom i očevom majkom.
– U zapadnom dijelu su bili zatvoreni punoljetni politički rodoljubi. Umiralo se od gladi, bolesti. Spavalo se na golom kamenu, betonu. Bilo je jako teško i hladno. Na prozorima su bile metalne rešetke, nije bilo prozorskih krila. Dobijali smo jednom dnevno tanjir hleba od pola kilograma podijeljen na četiri osobe. Nažalost, danas poslije 78 godina želim da vjerujem da se sjećanje na logor Mamula i njegove užase nikada neće ugasiti da nam se ne bi ponovili , kazao je Marković.
Po riječima Olivere Doklestić, predsjednice SPKD Prosvjeta, Mamula je u pamćenju Bokelja ali i stanovnika okolnih područja, Konavala, Dubrovnika, Hercegovine, Paštrovića i Crne Gore upamćena više kao mjesto čamovanja i duge neizvjesnosti nego kao značajno djelo vojne arhitekture koje zaslužuje pažnju izuzetno vrijednog graditeljskog naslijeđa.
-Materijalna i duhovna strana nekog objekta potire se u ljudskim sjećanjima ako ne znamo ovu drugu dovoljno da vrednujemo. Nematerijalna odlika nevidljiva oku ne ide u arhive i nema svoj evidentski broj ali se duboko utire u etar, nema vremenske granice i ponekad živi kroz legende oslobođene datuma i prostornih čaura. Mamula već svakako spada u takve objekte jer njena funkcija logora ostaje značajnija od namjene zbog koje je građena –kazala je Doklestić i podsjetila da tvrđava nosi ime po austrougarskom generalu Lazaru Mamuli te da je izgrađena 1853. godine sa zadatkom čuvanja ulaza u Bokokotorski zaliv od neprijateljskih brodova.
U kazamatu Mamula robijali su rodoljubi u dva svjetska rata.
-U Prvom u koji je Boka Kotorska pa tako i Mamula ušla kao dio Austrougarske monarhije bili su u njoj zatočeni rodoljubi, narodni prvaci ovog kraja na početku rata, vođeni patriotskim nacionalnim težnjama u korist slavljanskog roda u ratnim dešavanjima između Austrougraske sa jedne strane i Srbije i Crne Gore sa druge. Na Mamuli je bila zatočena i crnogorska vojska zarobljena u borbama za osvajanje Lovćena pred kapitulaciju CG januara 1916. Kada je u februaru 1918. došlo do pobune mornara u Boki na Mamuli su zatočeni pobunjenici sa austrougarske ratne flote, kazala je Doklestić i podsjetila da su u Drugom svjetskom ratu naredbom italijanske okupacione komande marta 1942. godine formirani koncentracioni logori Mamula i Prevlaka.
-Logor Mamula je bio određen da bude za muškarce i žene, civile, raznih starosnih doba za koje je predviđena kazna internacije kao i taocima. U Logor na Prevlaci smješteni su oni za koje nije postojala direktna krivica ali im je bilo potrebno ograničiti slobodu kretanja. U junu 1942. godine, po rasformiranju Orjenskog bataljona, 842 borca ovog odreda predala su se italijanskoj okupacionoj vojsci uvjereni da će biti pošteđeni te da će italijanska uprava pokazati milost. Bili su tretirani kao ustanici. Jedan broj je bio upućen u istražne zatvore u Kotoru, Šibeniku i Zadru, a drugi u logore na Mamuli i Prevlaci. Sve vrijeme na Mamuli je istovremeno bilo više od 500 logoraša ili ukupno preko 2.300 robijaša. Suživot po 30 do 60 ljudi po ćelijama otkrivao je na stotine ljudskih naravi, malih i velikih ljudskih karaktera, raznih sudbina u izuzetno teškim uslovima života. Zapravo je čudo da se danas niko nije bavio proučavanjem života u zatočeništvu na Mamuli, sudbinama ljudi koji su dolazili iz ruralnih i građanskih sredina, različitih ideoloških opredjeljenja ali svi zaokruženi patriotizmom. 12. septembra 1943. godine, odmah kako se saznalo da je kapitulirala Italija, grupa logoraša se organizovala za odlazak sa Mamule. Neki su krenuli da preplivaju ka uvali Žanjic, drugi su zauzeli motornu barkasu i njome krenuli ka Luštici i Herceg Novom. To je praktično bio dan kada je logor Mamula prestao da postoji dok je rat uveliko trajao a italijansku okupacionu teritoriju zauzela njemačka vojska, podsjetila je Doklestić koja je zahvalila Organizaciji boraca Herceg Novi i predsjedniku Đoku Zlokoviću koji svake godine oživljavaju sjeđanje na ove istorijske događaje.
U ime Oraskoma, kompanije koja je ostrvo Lastavica sa tvrđavom Mamula zakupila na 49 godina a posredstvom svoje firme u Crnoj Gori OHM Mamula investira u hotel visoke kategorije, vijenac je položila PR kompanije Dragana Bećirović.
