Miloš Bogdanović – do snova na Marakani preko niza nagrada i pobjedničkih postolja

Фото: Милош Богдановић, приватна архива

Sa samo 13 godina jedan vrijedni, marljivi, svestrani osnovac postiže tako mnogo toga, bilo da je riječ o uspjehu u školi, recitovanju ili učešću na konkursima gdje ostvaruje sjajne rezultate, ili fudbalu, ali i folkloru. Sve to stane u jednom malom biću koje se zove Miloš Bogdanović.

Novi uspjeh ostvario je prije par dana kada je osvojio treće mjesto u državi u recitovanju, u kategoriji učenika od šestog do devetog razreda. Njegova mentorka prof. Rajana Vrbnjak i on, spremali su pjesmu Miroslava Antića „Neverovatna morska pesma“.

U emisiji „Zvonce“ RHN otkrio nam je da nije prezadovoljan, nadao se najvisočijem postolju, ali da nije malo biti treći u državi.

– Ponosan sam jer sam dvostruki prvak opštinskog takmičenja, a državnog takmičenja nije bilo prošle godine zbog tadašnje epidemiološke situacije. Bilo je malo treme, ali bio sam siguran u sebe. Moji roditelji i svi ostali su mi kazali da je bitno učestvovati, a pobjeda će biti. Bio je to predivan osjećaj predstavljati svoju školu „Ilija Kišić“ i grad na državnom takmičenju i za mene je to bila velika čast i uspjeh.

Zahtjevnu Antićevu pjesmu spremao je sa svojom mentorkom prof. Rajanom Vrbnjak.

– Kada sa njom radim, sve ide lakše pa nam nije trebao dugo da se spremimo, skratimo pjesmu. Lako pamtim stihove, to je dar koji mi je prešao od majke, kaže Miloš i poručuje drugarima da to nije ništa teško, samo je bitno da nema treme i onda se lakše izađe na pozornicu.

Herceg Novi je prvi put imao predstavnike na državnom takmičenju u recitovanju, a uz Miloša u Beranama su bile i Sara Slavić, učenica OŠ Milan Vuković i Vladana Ilić, gimnazijalka SMŠ Ivan Goran Kovačić. Opširnije o tome pročitajte OVDJE.

Miloša već u četvrtak očekuje veliki događaj u Beogradu kada mu nagradu za osvojeno prvo mjesto na konkursu Srpske književne zadruge „Beskrajno plavo kolo“ uručuje Matija Bećković.

– Pisao sam priču o porodici i porodičnim vrijednostima, a porodica je osnov i temelj moga života i svega što postižem. Nagradu mi uručuje akademik Matija Bećković u svečanoj sali SKZ u Beogradu. Postoji velika pozitivna trema, ali i tuga što moj Đed, mitropolit Amfilohije, neće biti sa mnom u sali, a svi znaju da su on i gdin Matija bili prijatelji. Zbog toga je trema veće, a emocije pomješane.

Uz dodjelu, Miloš će publici pokloniti recitaciju „Onaj bistri dječak“.

– To je pjesma koja je posvećena mitropolitu Amfilohiju, a napisao je Matija Bećković.

Kao jedini predstavnik Crne Gore, Miloš je i ove godine uspio da bude među najboljima i otputuje za Krf gdje je išao „Stopama naših predaka“ kao član sada devete generacije djece koja uči o istorijskim dešavanjima u Prvom svjetskom ratu.

– Već drugu godinu za redom idem stopama naših predaka i iznova se ponosim njima. Putovanje je trajalo 18 dana. Ako stojite iznad Plave grobnice i recitujete Prkosnu pjesmu, kao što sam uradio, to je onda neopisiv osjećaj. Najemotivniji trenutak ove godine za mene je bio kada sam dobio tu čast da u ime porodice Radović, koja je bila pored mene, u Srpskoj kući bratu Željku uručim gusle na kojima je guslao mitropolit a pripadale su njegovom djedu vojvodi Minji Radoviću. Ovo putovanje, u poređenju sa drugim, se razlikuje po svemu, od osjećaja pa na dalje. Ono je magično, čudesno, to su mjesta koja nikada neću zaboraviti i uvijek im se vraćati, kazao je Miloš i dodao da je još jedno blago odlaska na Krf sticanje novih prijatelja pa mu je srce punije.

Ovog ljeta postigao je još nešto, pa je ovaj mali Delija bio na treninzima u Crvenoj zvezdi, na poziv tamošnjih trenera.

Foto: privatna arhiva M. Bogdanović

– Vratio sam se kući, ali moje srce je na Marakani. Nadam se da ću jednog dana imati čast da zaigram kao prvotimac na tom stadionu. To je neopisiv osjećaj, predivan biti na Marakani. Sa njima sam trenirao 17 dana.

Ne plete on samo na fudbalskom terenu, već i u sali KUDa Ilija Kišić gdje igra folklor.

– Volim folklor zbog igre, tradicije, pjesme i druženja. Treniram dva puta sedmično. Naši koreografi Nikola Korović i Katarina Nakićenović nisu samo treneri nego i naši prijatelji, a svi mi u KUDu živimo kao velika porodica. Zato pozivam sve da nam se pridruže.

Foto: Miloš i Milan, članovi KUD Ilija Kišić, privatna arhiva M. Bogdanović

Otkriva nam da ga u svemu prati i brat Milan za kojeg kaže da je „najbolji brat na svijetu i najveća podrška“, kao i majka i tata koji su uvijek uz njega i bez kojih ne bi postigao ništa.

Fudbal, pisanje, recitovanje, druženje ispunjavaju njegov život i to je ono čemu će se posvećivati i dalje, na putu do ostvarenja sna.

– Moj san je da postanem poznati fudbaler i to je ono čemu svakog dana stremim, kazao nam je Miloš, a snovi znaju da postanu java, ako ih snažno želiš i za njih se boriš!

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here