Nacionalno udruženje proizvođača ribe Crne Gore obratilo se Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede dopisom u kojem su pobrojane i argumentovane sve mane projekta MIDAS 2.
U dopisu koje potpisuje predsjednik udruženja, Marko Kise navedeno je da je ovaj projekat bio posljednja nada da se pokrene, modernizuje i osnaži posrnula ribarska flota, jer mali broj ribara je u finansijskoj mogućnosti da finansira kupovinu novog plovila.
-Ako ribar poželi da kroz MIDAS 2 obezbjedi plovilo, za investiciju od oko 200 hiljada eura mora da obezbjedi kompletna novčana sredstva. Ukoliko ta sredstva ne posjeduje, nego mora da podigne kredit, u obavezi je da obezbijedi fiduciju kao garant u banci u vrijednosti 400 hiljada eura i da posjeduje inzvaredne bilanse firme. Pitamo se, ko od ribara koji isključivo živi od ribanja može priuštiti brod vrijedan 200 hiljada? Tvrdimo niko – navodi između ostalog u dopisu Kise.
Smatra da je MIDAS 2 još više podijelio crnogorske ribare, jer niko ko živi isključivo od ribanja i svoga rada neće kupiti brod zato što nema novca za tu investiciju.
– Jedini koji ga mogu kupiti to su ribari koji se bave nekomercijalnim izlovom ribe, a to su pomorci i razna preduzeća. Država će mu vratiti 80%, a poslije pet godina može da vrati ribarsku dozvolu i da mu ostane brod, koji u svakom trenutku može da proda i ostvariti profit. U slučaju da ribari koji žive od ribanja mogu doći do sredstava, ne mogu kupiti brod duži od 10 metara, što je jedan od bitnih uslova za realizaciju ovog projekta, jer moraju imati regulisan vez, odnosno ugovor o zakupu u nekoj od marina, a država još uvijek nije izgradila ribarske luke – navodi Kise i podsjeća na primjer problema ribara sa vezovima u marini Lazure, za šta je, kako je rekao, u toku priprema dokumentacije za Državno tužilaštvo.
Kise u dopisu podsjeća Ministarstvo da je prije pet godina održan radni sastanak u Herceg Novom, na kojem je predstavnike Svjetske banke upoznao sa stanjem ribarske flote i ribarskog sektora u Crnoj Gori.
– Upoznao sam ih da imamo par stotina registrovanih ribara i da se od tog broja komercijalnim izlovom bavi njih oko 70, i to 17 kočara, oko 13 manjih i većih plivarica i nekih 40-ak ribara, koji se izlovom bave pomoću mrežica i parangala, a da su ostali ribari zaposleni kao pomorci, skiperi ili su vlasnici ribljih restorana, prodavnica ribe i penzioneri. To nije komercijalni, već je više dopunski ili rekreativni lov – navodi Kise u dopisu.
Tom prilikom je predložio predstavnicima Svjetske banke da dozvole kupovinu drvenih brodova do 20 godina starosti ili plastičnih do 10 godina, ali od tada do danas niko nije odgovorio za ove zahtjeve.
Rok za podnošenje zahtjeva je od 15. jula do 15. septembra. To je vrijeme godišnjih odmora, kada je nemoguće obezbijediti svu potrebnu dokumentaciju, što je posebno teško u državama u okruženju, smatra Kise.
U Nacionalnom udruženju proizvođača ribe Crne Gore pitaju zašto javni oglas ne traje šest mjeseci, nego baš tokom ljeta, kada su godišnji odmori, a ribari rade intezivno da bi preživjeli zimu. Dalje pitaju zašto po odobrenju projekta 80% sredstava ugovorenim proizvođačima, odnosno brodogradilištima, ne uplaćuje Svjetska banka, preko poslovnih banaka Crne Gore, a da ribar učestvuje sa svojih 20%. Takođe, pitaju zašto ribar mora da obezbijedi sredstva preko kredita visoke fiducije, kad to može da garantuje resorno Ministarstvo Svjetskoj banci. Na kraju, pitaju i zašto ribar mora biti vlasnik broda ako država daje 80% investicije.
– Smatramo da bi pet godina brod trebalo da bude u vlasništvu države, a nakon toga, ako ribar ispuni sve uslove, vlasništvo prelazi na njega. Ovaj ekspertski potez nije radilo Ministarstvo Aleksandra Stijovića, ni Direktorata Katarine Burzanović, ovo je isključivo djelo bivšeg ministra Milutina Simovića i bivše direktorice za ribarstvo Slavice Pavlović. Ovo je poraz ribara i neznanja ili nemoći države da razvije, pomogne i organizuje ribarski sektor – navedeno je u dopisu.
Iz Udruženja predlažu ministru Stijoviću da hitno, u roku pet dana, sazove sastanak sa predstavnicima Udruženja, uz prisustvo direktorice i svih zaposlenih u Direkciji za ribarstvo, a u cilju iznalaženja najboljeg načina da ribari iskoriste sredstva MIDAS 2 projekta.
