Roman „Katarina, velika i mala“, višestruko nagrađivane autorke Olje Raičević Knežević, promovisan je sinoć u Paviljonu Gradske muzike.
Knjiga je nagrađena V.B.Z.-ovim priznanjem za najbolji neobjavljeni roman u rukopisu, a prema riječima autorke, konkurs koji je bio regionalan i anoniman, predstavljao je izazov.
-Mislim da je na takmičenju bilo dosta poznatih imena, jer pobjednik dobija veliku novčanu nagradu i regionalno priznanje. Ime pobjednika se sazna, dok ostali autori ostaju anonimni. Ko god sa naših prostora napiše roman da nije objavljen može se prijaviti. Zato je to ustvari najbolji neobjavljeni rukopis, ali mora biti roman, objašnjava autorka.
Kao i u njenim drugim djelima, i u ovom je tema identitet. Autorka, koja je dugo živjela u Engleskoj, smatra da ne mogu svi koji promjene mjesto življenja ponovo izgraditi identitet, što samo prilagođavanje i nameće.
-Potrebna je posebna vrsta osobe koja je spremna da radi na sebi, da se prvo umanji, negira čak, nestane da bi se poboljšala, a za to je potrebna snaga i “normalni” ego. Mora se naći balans, da se svemu pristupa sa mnogo ljubavi, da se negativne osobine našeg mentaliteta umanje, da se ne reaguje na prvu. Treba ponovo izgraditi sebe i ne živjeti u laži, a to ne može svako, istakla je Raičević Knežević.
Da bi roman nastao potrebno je lično iskustvo, smatra autorka, koja iskuljučivo piše o onome što bi i sama čitala.
-Lično volim da čitam pisce koji su proživjeli to o čemu pišu. Ne mora napisano biti autofikcija, već da su na neki način to proživjeli. Još uvijek se borim sa sobom da što više proživljenog pretočim u knjigu, pisanje nema smisla ako se ne piše proživljeno, kazala je ona.
Identitet nestaje i upravo zbog toga je svuda prisutan kao tema.
-Svaka knjiga je na neki način o identitetu, zbog toga što se plašimo gdje smo, gdje idemo, gdje ćemo završiti, ustvari sve više shvatamo da gubimo, odnosno da nemamo kontrolu, onda makar tražimo u sebi ko smo i gdje stojimo. Dakle, identitet se gubi ali se okrećemo sebi i stvara se nešto novo. Uvijek mora biti gore da bi bilo bolje, biće nekad bolje, ali ovo što trenutno kao društvo prolazimo je gubitak identiteta ovakvog kakvog smo mislili da znamo i neko okretanje sebi, zaključila je autorka.
Olja Raičević Knežević je objavila je osamdesetak kolumni/priča u magazinu „Art” koje su 2013. objedinjene i objavljene u knjizi „Londonske priče juga” (2013). Pored romana „Katarina, Velika i Mala”, napisala je i roman „Milena & druge društvene reforme” (tri izdanja, u Crnoj Gori, Srbiji i Hrvatskoj tokom 2011.), „Gospođa Blek” (u Crnoj Gori objavljen 2015., a u Srbiji 2017. godine).
