Učesnice radionica koje već četvrti mjesec organizuje NVO Mare Mare u okviru projekta “Stari zanati čuvari kulturne baštine” sada uče da heklaju (kukičaju) ili samo unapređuju tehnike koje su znale od ranije. Planiraju da izrađuju ukrasne i upotrebne predmete za domaćinstvo.
Mnogi smatraju da se heklanje vjerovatno koristilo u ranim kulturama, ali za razliku od tkanina koje su sačuvane, nema primjeraka heklane tkanine u bilo kojoj etnološkoj zbirci, ili arheološkom izvoru prije 19. vijeka.
U Britaniji, SAD i Francuskoj, heklanje u 19. vijeku počinje da se koristi kao jeftinija zamjena za ostale oblike čipke. U to vrijeme heklanje je širom svijeta postala narodna radinost, jer su žene prodajom odjeće i rukotvorina nastalih heklanjem doprinosile kućnom budžetu, a ponekad od toga izdržavale cijelu porodicu.
Iako je vremenom heklanje izgubilo na popularnosti, rani 21. vijek je donio oživljavanje zanimanja za ručne radove i „uradi sam“ hobije, pa tako i za ovu vrstu ručnog rada. U našim porodicama rijetko ko nema neki heklani komad, bilo da je stoljnjak , zavjesa ili samo komad koji može poslužiti kao podmetač. Danas ti heklani komadi nalaze novu primjenu ili služe kao inspiracija za nove radove.
Ako je suditi po dosadašnjim proizvodima šivenja i veza koje je NVO Mare Mare organizovala u okviru projekta “Stari zanati čuvari kulturne baštine” učesnicima radionica heklanja neće nedostajati mašte, inventivnosti i kreativnosti u njihovom radu.
Projekat “Stari zanati čuvari kulturne baštine” implementira se u okviru Regionalnog programa lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu 2 – ReLOaD2, koji finansira Evropska unija, a sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP).
