Ubistva žena nisu izolovani incidenti koji se dešavaju iznenada, već predstavljaju krajnji čin ponavljanog nasilja koje je društveno i kulturološki ukorijenjeno, čak i prihvaćeno i tolerisano. Većinu femicida je moguće spriječiti uz koordinisanu, brzu i preventivnu akciju, poručeno je na konferenciji “Ni jedna više”, koju je organizovao Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP).
Iako rodna ravnopravnost predstavlja jedan od osnovnih ustavnih principa, rodno zasnovano nasilje i dalje predstavlja realnost za svaku treću ženu rođenu u Crnoj Gori, a femicid je njegov najšokantniji oblik.
Stalna predstavnica UNDP-a u Crnoj Gori, Daniela Gašparikova, ocijenila je da pandemija KOVID-19 i njen uticaj nastavljaju da zasjenjuju krizu nasilja nad ženama i djevojčicama, uključujući i femicide, što dalje podriva prioritetnost ovih pitanja.
Prema riječima Gašparikove, femicid je često završni čin ponavljanja nasilja, koje nije na odgovarajući način prepoznato i spriječeno.
– Nasilje je često kulturno i društveno ukorijenjeno, prihvaćeno kao neizbježno, čak tolerisano i opravdavano tokom dužeg perioda. Većinu femicida je moguće spriječiti. U Crnoj Gori i dalje ne postoji funkcionalan i integrisan sistem prikupljanja podataka o žrtvama i počiniocima nasilja nad ženama, zbog čega su UNDP i UN Women podržali formiranje regionalne inicijative „Femicide Watch“ – rekla je Gašparikova.
Zamjenica Ombudsmana Nerma Dobardžić ocijenila je da je nasilje nad ženama duboko ukorijenjeno u našem društvu, a da se zbog posljednjih tragičnih događaja o njemu intenzivnije govori u javnosti.
– Društvena reakcija je definisala jasne zahtjeve – oštrije kazne za počinioce i bolji preventivni odgovor institucija. Ombudsman već neko vrijeme ukazuje da je u Crnoj Gori i dalje zabrinjavajuće prisutan fenomen nasilja – rekla je ona.
Dobardžić vjeruje da su dosadašnje kazne za nasilnike bile blage, čime se nije slala dovoljno jasna poruka nulte tolerancije na nasilje nad ženama.
– Nije dovoljna samo izmjena zakona, već je potrebna efikasna primjena propisa, snažnija korodinacija organa i službi koji postupaju u ovim slučajevima – poručuje zamjenica Ombudsmana.
Komunikološkinja Dragana Maljević kaže da nedavni slučajevi nasilja sa najtežim posljedicama pokazuju da kao društvo nismo dovoljno uradili da zaštitimo žrtve.
– To je, istovremeno, i alarm za državne institucije da promijene dosadašnju praksu, koja, kako se pokazalo, nije bila adekvatna kad je u pitanju zaštita žrtava od nasilja. O ovome treba da pričamo svakodnevno i djelujemo na svim nivoima. Dižem glas protiv nasilja i ohrabrujem žrtve i one koji saznaju da nasilje postoji, da ga prijave – poručila je Maljević.
Da je potrebna snažnija reakcija kad je u pitanju prevencija nasilja, saglasna je i novinarka Danijela Lasica.
– Da su institucije, ali i društvo, radili svoj posao, ne bismo imali o čemu da izvještavamo. Novinari često koriste dvije krilatice – da je država u tranziciji i da je crnogorsko društvo patrijarhalno. Međutim, ispada da je crnogorsko društvo više patrijarhalno danas nego prije 20, 30 ili 40 godina – navodi ona.
Građanska aktivistkinja Dina Bajramspahić smatra da u Crnoj Gori itekako gajimo toksični maskulinitet.
– To nisu svi muškarci. Toksični maskulinitet je skup osobina i ponašanja kojima je cilj da degradiraju žene i otjelotvore nasilje nad njima. Niz je pojava koji ga prate – mizoginija, šovinizam, seksizam, kruto shvaćene rodne uloge, beskurpulozna individualnost, kompetitivnost koju muškarci gaje. Ni jedno od ovih ponašanja nije direktni uzročnik nasilja, ali zajedno stvaraju teren u kom je nasilje prirodna reakcija muškaraca. Nasilje nad ženama nije lični, već politički problem, koji politika može i mora da riješi – poručuje ona.
Aktivistkinja Nada Koprivica vidi problem u tumačenju zakona.
– Nama je tumačenje zakona u koliziji, na kraju se inputira da je žena koja je ubijena odgovorna, jer zašto ga je odabrala, zašto nije prijavila, zašto nije jasno rekla da će biti ubijena? Dodatno se na nju prebacuje odgovornost – rekla je ona.
Koprivica ističe da je važno da budemo proaktivni i ukoliko svako od nas uradi ono što je obaveza postojećih konvencija i zakona, sjutra ćemo imati značajno bezbjedniji prostor za žene.
