Grad u kome se rodimo ili u kome živimo nikada nije samo njegovo ime, tu su kuća, škola, skale kojima smo prvi put sami otišli do mora ili na sastanak, staza kojom smo prvi put šetali držeći se za ruke, a istom kasnije gurali kolica sa djecom. Ali, nije riječ samo o tome, riječ je o ljudima. I kada u nekom trenutku, bez naročitog povoda, saberemo sve dobre i loše utiske i sjećanja, blistave i momente u kojima smo bili sami ili tužni, samo jedno ostaje nepobitno – ne može izgleda nikoga punim srcem voljeti onaj ko ne voli snažno i uprkos svemu svoj grad. Dobro jutro, dragi naši, dobro jutro, Herceg Novi!
