U bašti Gradskog muzeja „Mirko Komnenović“ sinoć je, u organizaciji Matice Boke, predstavljena antologija „Neodoljiva teškoća postojanja, Srpska književnost na Kosovu i Metohiji 2000-2020“ koju je priredio Aleksandar Dunđerin. Domaćin je, u ime Matice Boke, bio potpredsjednik Opštine Herceg Novi Mirko Mustur.
Antologija predstavlja svojevrstan spoj mitopoetskog i realno istorijskog prostora, istakao je priređivač Dunđerin.
– Ovo je sa jedne strane i svjedočanstvo o trajanju kosovske misli, ali sa druge i svjedočanstvo o vremenu u kojem živimo. I ova poezija i proza, ovi eseji i odlomak iz drame koji se nalaze u antologiji, upravo pokazuju kako su pisci sa Kosova i Metohije, ali i i oni koji tamo žive ovih 20 godina, zapravo uspijevali da na različite načine svjedoče o svemu tome i da budu ukorak sa tim bitnim tendencijama i u našoj nacionalnoj literaturi, srpskoj i literaturi pisanoj na srpskom jeziku, i uopšte sa tendencijama koje su danas aktuelne i u svijetu. Tako da mi se čini barem da je ovih 20 godina srpske kniževnosti na Kosovu i Metohiji i uopšte na rubovima nekog srpskog kulturnog prostora, mnogo zanimljivija i dinamičnija, možda i neočekivano živa i raznovrsna, nego možda u nekim centrima kulture u Srbiji.
Rođeni Novosađanin, koji već dugo živi na Kosovu i Metohiji, objašnjava da je njegova motivacija da bude tu, između ostalog, upravo inspiracija koju nudi sam taj prostor i dodaje da bi svaki umjetnik, pogotovo srpski umjetnik, morao da posjeti Kosovo i Metohiju jer je tamo središte naše kulture.
– Ako smo ikada bili reprezentativni u svjetskim razmjerama to je, između ostalog, i zbog Visokih Dečana, i Peći, i Gračanice i Bogorodice Ljeviške u Prizrenu. Da ne pominjemo našu narodnu književnost, te cikluse i našu uopšte epsku tradiciju; tada smo zaista bili ne samo u korak sa svijetom, nego smo predstavljali u svjetskom smislu vrijednost u arhitekturi, likovnoj umjetnosti i književnosti, poručio je Dunđerin.
Da li je obaveza pjesnika da bude savjest naroda, pjesnik, novinar i predsjednik Udruženja novinara Srbije Živojin Rakočević odgovara da je to vječno i složeno pitanje koje je u nekom stalnom vaskrsenju.
– Kada imate jednu vrhovnu civilizaciju, onda ste u obavezi da čuvate tu civilizaciju. Mi nikako ne možemo dozvoliti sebi da Dečani nestanu kao palmira, ili da Pećka patrijaršija bude razgrabljena kao Nacionalni muzej u Iraku, a to se moglo lako dogoditi. Sada mislim da već ne može, ali ni Dečani, ni Patrijaršija, ni Ljeviška nisu dovoljni sebi, oni ne mogu bez stvarajućih ljudi i duha, koji su tu jer se svako ko živi na Kosovu i Metohiji direktno ugrađuje u to čvorište sukoba. I, u tom čvoru sukoba on direktno podržava opstanak onoga što mu je najvažnije. E, sada – šta je tu impresija, šta je tu lični doživljaj i kako će se to predstaviti? To zavisi samo od stvaralačke ličnosti, dara i talenta, poručio je Rakočević.
Pjesma je trenutak inspiracije, mada su sve pjesme kosovskometohijskih pisaca zasnovane uglavnom na tradiciji i Vidovdanu, kazao je pjesnik i predsjednik Društva književnika Kosova i Metohije i potpredsjednik Udruženja književnika Novica Sovrlić.
– Naše stradanje i naše bitisanje trenutno se ogleda kroz Vidovdan, kroz tu žrtvu i to je možda naša veličina, opstati na strašnom mjestu. Svi se ponosimo što smo ostali na zemlji predaka, što tamo bitišamo i stvaramo i rekao bih da je naše stanje duha još nadgrađenije tim inatom da opstanemo. Taj inat može da se tumači i kao ljubvav premna otadžbini koja ničim nije mjernjiva, kazao je Sovrlić.
Pjesnik i kritičar, doktorant književnosti Žarko Milenković, kazao je da je Antologija najbolji i najsistematičji pregled književnosti Kosova i Metohije.
– Zaista sam ponosan što sam imao prilike da taj teskst čitam u nastajanju, što pripadam Antologiji i što se dio teksta odnosi i na mene. Dunđerin je neke od mojih radova posvećenih autorima citirao u ovom tekstu. Tekst je značajan jer nudi zanimljiv i sveobuhvatan pogled na srpsku književnost Kosova i Metohije nastajalu 2000 do 2020. godine. Svakome ko se ubuduće bude bavio ovim temama, ovaj predgovor će biti nezaobilazan, kazao je Milenković.
Pjesnici i pisci na Kosovu i Metohiji u prve dvije decenije 20. vijeka nimalo ne zaostaju za književnim stvaraocima u nekim drugim krajevima, u smislu praćenja savremenih tokova i modernih načina izražavanja kazala je novinar i pisac Ivana Vanovac.
– Oni su postali prepoznatljivi isključivo po tom prilično jednoličnom rodoljubivom patosu. On je bio prilično jednoličan, čak je na momente krenuo da biva blago i patetičan. Zapravo, to je slika koja se stvarala u javnosti a za to vrijeme su pisci na Kosovu i Metohiji stvatrali izvanrednu poeziju koja, iz nekog razloga, nije bila tako atraktivna. Nije bilo atraktivno da čitate ljubavnu poeziju ili erotsku poeziju, kakvu god drugačiju poeziju sa Kosova i Metohije. Unaprijed se očekuje da vi imate bar jednu rodoljubivu pesmu. Dakle, ta rodoljubivost kao motiv je bila „must have“ kosovskometohijskih pisaca; ako nemaš takvu pesmu ti i nisi baš neki pesnik. Ono što je Aleksandar radio i čime sam ja zaista oduševljena jeste upravo njegova težnja da tu kategoriju stvaralaca na Kosovui i Metohiji široj javnosti predstavi kao ljude koji se bave i ostalim motivima. Da, imaju iste probleme, ista izvorišta pokretačke stvaralačke energije, apsolutno se bave i tim modernim tonovima, tako da mislim da je zato jako značajna, kazala je Vanovac.
Poseban izazov je bio predstaviti kroz ilustraciju umjetnike koji su ostavili značajan pečat u razvoju kulture Kosova i Metohije, kazala je umjetnica Miljana Dunđerin.
– Nisam željela da takve gromade od ličnosti predstavim kroz portret ličnosti već da oslikam njihov karakter. Izložba portreta prati ovu antologiju. Pristup je bio pojedinačan, dugo se radilo i pošto je moj suprug priređivač antologije i ja sam na neki način učestvovala svih deset godina. Na radnoj površini na kojoj sam radila portrete, ostao je žuti krug i nisam htjela da ih pomjerim, ostavila sam baš tako. Bio je to slučajan trenutak, izgledao kao da je ispao iz simetrije, ali kada pogledate, taj krug dao smisao i značenje i spojio ih baš kao što je to uradio moj suprug u antologiji, kazala je Dunđerin.
Antologija će večeras (9. septembra), od 20 časova, biti promovisana u Kotoru, u porti Crkve Svetog Nikole (u slučaju kiše u riznici Crkve), a sutra veče (10. septembar) i u Tivtu, u parohijskom domu crkve Svetog Save.
