KRUŠEVIČKA ZAVJETNA VEČERA UOČI MANASTIRSKE SLAVE

Poslije završetka tradicionalne duhovne akademije povodom krsne slave manastira Savina Uspenje Presvete Bogorodice u porti ove svetinje večeras od 21.30 časova biće održana tradicionalna Kruševička zavjetna večera kao spomen na Arhimandrita Savinskog Inokentija Dabovića.

Riječ je o  okupljanju mještana ovog hercegnovskog sela koje kanonski pripada sutorinskoj, odnosno zahumsko-hercegovačkoj i primorskoj eparhiji, a sve u spomen na njihovog slavnog zemljaka arhimandrita Inokentija Dabovića (1701-1801) rodom iz Kruševica koji je krajem  18. vijeka skupljao priloge za zidanje nove crkve manastira Savina.

Dabović je izdvojio izvjesnu sumu novca i zavještao bratiji svoga manastira da mještani iz  njegovog rodnog sela koji dolaze na Gospođin, dan krsnu slavu manastira, noć uoči svetkovine provedu uz večeru o trošku bratstva manastira. Pouzdanih izvora nema, ali se smatra da se prvo okupljanje Kruševičana desilo 1802. ili 1803. godine, godinu ili dvije posle smrti Nikole Inokedtija Dabovića.

Prolazili su  vijekovi tradicija se održala, a najbolji opis ove svečanosti ostavio je sveti vladika Nikolaj Velimirović opisujući trenutke sa ovog skupa u avgustu 1904. god, u svojim „Uspomenama iz Boke“.

Sjećajući se te svijetle tradicije o kojoj su osim vladike Nikolaja pisali putopisac i novinar „Politike“ Milan Šantić i drugi, kao zanimljivost u monografiji o manastiru Savina spominje i akademik  Dejan Medaković.

Na incijativu i predlog pokojnog dr Ilije Pavlovića i još par mještana Kruševičani i njihov Crkveni odbor Srpske  pravoslavne parohije Kruševice donio je odluku da se 2006. godine nastavi višedecenijska tradicija i obnovi stari običaj održavanja Kruševičke zavjetne večere. Tada prilikom obnavljanja ovog starog običaja je konstatovano  da je riječ „o  svijetloj tradiciji  započetoj prije  200 godina  i da se niko ne smije  toga stidi“.

Troškove održavanja večeri finasiraju mještani  sela Kruševice.

Publicista dr Milan Milanović koji živi na relaciji Beograd –Herceg Novi autor 17 knjiga od koje većina govori o njegovim rodnim Kruševicama kaže da je ova tradicija zaboravljena, ali su se mještani Bajkovih Kruševica dogovorili i prije 15 godina da se druženje obnovi. Mi danas nemamo dovoljno saznanja o tome kako su arhimandrit Inokentije i njegova savinska bratija, Kruševičanima zavještali veliku privilegiju, pravo na ovu svečanu večeru, uoči manastirske  slave Gospođindana. Pouzdano se zna da je arhimandrit Inokentije veoma zasluažan za izgradnju velike crkve ovog manastira. To znamo jer je u jednoj manastirskoj čitulji zapisano, kazao je Milanović.

Inokentije Dabović je rodom iz Kruševica, a njegovi rođaci nastaniše se u Sasovićima. Učio je u Manastiru Savini, tu se podstrigao, bio nastojatelj i arhimandrit. Cijelog života prikupljao je milostinju za manastir Savinu. Kad se počela graditi  velika crkva bio je jermonah. Znamo da je sama izgradnja crkve trajala 22 godine, od 1777. do 1799. godine. Otac Inokentije je znatno prije početka izgradnje vršio velike pripreme, prikupljao priloge ne samo u ovim krajevima, nego po svim pravoslavnim zemljam. O tome je 2018. godine pisao Goran Komar u svojoj knjizi „Otac Inokentije (Dabović) arhimandrit Savinski“. U poslednjih par godina ovdje smo imali priliku da prestavimo neka nova izdanja poput poezije Novljanjina Miša Miloševića iz Zemuna .Takođe, 2011. godine promovisali smo prvi naslov vladike Nikolaja Velimirovića „ Uspomene iz Boke“ koje je pripremila dr Snežana Adamović iz Valjeva u kojima je Velimirović pisao upravo o krsnoj slavi manastira i o našim  zemljacima koji su 1904 godine bili zapaženi od kasnije našeg najboljeg duhovnika koji je dao srpski rod, kaže  dr Milanović.

Napominje da će ovogodišnji skup proteći u znaku jubileja 90. godina od kada su mještani Kruševica, Zubaca i Krivošija avgusta 1931. godine na Orjenskoj lokvi u masivu Orjena podigli spomenik kralju Aleksandru Karađorđeviću koji je radio Stanko Lepetić a njegovo podizanje finansirao Vidak K. Novaković bankar iz SAD rodom iz Kruševica. Spomenik je porušio Italijanski okupator 1942. godine i posle nije obnavljan zaključio je Milanović.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here