Koliko smo svjesni da je mentalno zdravlje svakog pojedinca presudno važno, da nije sramota reći ako je potrebna stručna pomoć, šta je depresija i koja su ostala mentalna oboljenja savremenog društva, te koliko smo kao društvo napredovali i posvećuje li se u našoj državi pažnja mentalnom zdravlju – pitanja o kojima smo, povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja koji se obilježava danas, razgovarali sa uvaženom profesoricom, psihologom i psihoterapeutom Milicom Tušup u „Novskom jutru“ RTHN.
U Crnoj Gori se mentalnom zdravlju posvećuje sve više pažnje, ipak ne može se još govoriti o poželjnom nivou, kazala je psiholog Tušup.
-Jednim dijelom je to uzrokovala i zatvorenost i socijalna izolacija u vrijeme pandemije gdje su ljudi vidjeli da to nikome ne prija i da to ima posledice i na druge društvene tokove. Mijenjaju se stvari u mojoj struci. Sve je više emisija o tome, treba da se sluša struka, ima i dosta edukacije za razne psihoterapijske modalitete. Što se tiče struke, stalno se usavršavamo i to je proces koji traje dovijeka. I u medijima se sve više plasira priča o ovoj temi pa je baš nedavno održan panel kako informacije plasirane u medijima utiču na čovjeka.
Kao društvo smo napredovali, ali i dalje je sramota priznati da je nekome potrebna stručna pomoć. To je nešto što treba promijeniti.
-Treba da se skine stigma sa ljudi koji imaju probleme jer svi smo mi na jednom kontinumu, sa jedne je strane mentalno zdravlje a sa druge mentalna bolest, svi se tu nalazimo i granicu je teško odrediti. Svaki čovjek u jednom trenutnu može biti disfunkcionalan, ali to ne znači da je duševno bolestan. Jednostavno, može da se ne snađe u određenom periodu, teškoći.
Najčešći „okidači“ da se sklizne u bolest su reakcija čovjeka na značajnu promjenu u sopstvenom životu, povjeravanje nove uloge, ili stresor koji dolazi iz spoljašnje sredine. Spisak i jednih i drugih je izuzetno dug.
-Moramo najprije da razlikujemo određeno ponašanje, teškoću ili iskliznuće u bolest od stanja stresa ili produženog stresa. To jesu udružena stanja ali ne smijemo odmah da idemo za dijagnozama koje su rezervisane za teže mentalne poromećaje, već da vidimo šta se dešava sa čovjekom. Stanje stresa i neke druge mentalne bolesti se slično ispoljavaju, imaju slične simptome i treba ih jasno razgraničiti, kazala je naša gošća.
U svim oboljenjima, kako navodi, uzimaju u obzir sadejstvo tri bitna činioca.
-To su nasledne karakteristike sa kojima smo došli na svijet i na koje ne možemo da utičemo, zatim sredina u kojoj živimo – način vaspitanja, socijalizacije, društveno uređenje, kultura kojoj pripadamo a najveći je uticaj porodice i škole, a potom aktivnost same jedinke – šta čovjek sam od sebe učini. I tu imamo provocirajući faktor – okidač koji nailazi prirodno ali je važan momenat u kojem se dešava i to je ono što pretegne.
Smatra da treba što češće govoriti o redovnom održavanju mentalne higijene.
-Kao što održavamo higijenu tijela i prostora, tako treba održavati higijenu svojih misli i osjećanja, postupaka, izbora. Nema svijesti o tome da smo mi lično velikim dijelom odgovorni za svoju dobrobit u psihološkom smislu. Kod velikog spektra blažih poremećaja kao što su reakcija na stres, trenutnih situacionih neuroza, čovjek je vrlo moćan i može i treba sebi da pomogne. Ako vidimo da ne pomažu uobičajene aktivnosti – šetnja, muzika, razgovor sa prijateljima ili bližnjima, a stanje traje i sve je lošije, onda je jasno da treba potražiti stručnu pomoć, kazala je Tušup.
Uz depresiju, koja je najzastupljeniji oblik mentalnog oboljenja savremenog društva, u poslednje vrijeme psihoterapeuti rade sa svim vrstama neuroza, socijalnim fobijama, anksioznošću, bolestima kao što su Alchajmer i Parkinsova koju prati depresija, i nažalost stalno su u porastu bolesti zavisnosti.
Opširnije pogledajte u razgovoru sa psihologom i psihoterapeutom Milicom Tušup.
