Herceg Novi, grade od mora skalina, mimoze, sunca, znaš li da imaš jednu divnu mladu djevojku koja zastupa svoj grad i Crnu Goru na Komitetu Savjeta Evrope? Da li znaš s koliko pijeteta ona to radi boreći se da se čuje za tebe i svoju državu? Još u ranom djetinjstvu interesovalo ju je o čemu to odrasli govore, koje li nam poruke stižu sa televizije i ko ih saopštava. I upravo ta znatiželja i borba da se glas mladih čuje, da se sruše predrasude, vodila ju je dalje i ona kreće iz svog grada za SAD, pa Bolonju, Podgoricu, Ljubljanu, Strazbur… Preskočila je sve izazove, hrabro kako to rade mladi, obrazovani ljudi i dokazala kako je moguće sve što iskreno želite, pa i ulazak u najprestižnije evopske institucije – Novljanka Una Vukotić, diplomirani politikolog, master evropskih studija na Univerzitetu u Ljubljani.
Granice za nju odavno ne postoje, o visinama i uspjesima koje će postići tek ćemo govoriti, a uz sve nove gradove i države kroz koje hodi, u srcu joj ostaje samo jedan – onaj koji znači dom, porodicu, prijatelje, onaj u kojem je svaki put kada mu se vrati preplavi osjećaj pripadnosti – njen Herceg Novi. Zato će i jedan projekat Savjeta Evrope realizovati baš u svom gradu.
Prethodnu sedmicu provela je radno, u Strazburu gdje je održano zasjedanje predstavnika Komiteta lokalnih i regionalnih vlasti u okviru Savjeta Evrope. Baš Savjet Evrope birao je našu Unu da predstavlja Crnu Goru.
– Radi se o međunarodnoj organizaciji koju treba razlikovati od Evropske Unije, koja je nezavisna u svom radu i okuplja 46 evropskih zemalja uključujući i Crnu Goru. Savjet Evrope se zalaže za demokratiju, vladavinu prava i zaštitu ljudskih prava definisanih Evropskom konvencijom o ljudskim pravima kroz Evropski sud za ljuska prava koji je i dio ove organizacije.
Izabrana sam da u toku 2023. godine obavljam ulogu mladog delegata iz Crne Gore, što znači da imam obavezu da prisustvujem zasjedanjima i učestvujem u razgovorima na temu učvršćivanja demokratije na lokalnim i regionalnim nivoima upravljanja. Važno je pomenuti da mlade delegate bira upravo Savjet Evrope, a ne države iz kojih dolaze. U tom kontekstu, naš zadatak je da zagovaramo veće prisustvo mladih u politici i procesima donošenja odluka. Nedovoljno učešće mladih i njihova apstinencija iz političkog života je problem sa kojim se suočava većina evropskih zemalja, pa tako i Crna Gora. Naročito se radujem što ću uz pomoć Savjeta Evrope imati priliku i da sprovedem projekat baš u Herceg Novom, kroz koji ću pokušati da doprinesem da se stavovi i mišljenja mladih ljudi glasnije čuju u našoj Opštini. Sigurna sam da će biti prilike da vam ispričam više detalja o projektu u bliskoj budućnosti.
Kada voliš ono što radiš onda u tome istinski uživaš, a naša Una kaže da joj je zadovoljstvo što je dio ove evropske organizacije.
– Uživam kada sam u prilici da radim u međunarodnom ambijentu i imam utisak da kroz takve angažmane najviše učim. Dosta je stvari koje, kao mladi ljudi, možemo da naučimo jedni od drugih dolazeći iz različitih kulturnih i društvenih pozadina. Sa druge strane, svaki put se iznova uvjerim koliko mnogo iskustava i izazova su nam zajednički, bez obzira odakle dolazili.
Još u srednjoškolskim danima sam uvidjela koliko znači imati konekcije sa ljudima iz raznih krajeva svijeta, tako da sam srećna što je taj vid umreženosti sada dio moje svakodnevice. Osim putovanja i poznanstava, lijepo je imati priliku da predstavljam Crnu Goru o kojoj većina malo zna. Takođe, velika je čast sarađivati sa liderima i profesionalcima koji prepoznaju značaj saradnje sa mladima i koji su svjesni koliko je važno da omoguće prostor novim generacijama da upravljaju svojom budućnošću.
Sigrna sam da će mi se kroz trenutni angažman u Savjetu Evrope ukazati prilike za dalje profesionalno usavršavanje u različitim međunarodnim organizacijama. To je za sada put kojim želim da idem a nadam se prilici da jednog dana radim u Crnoj Gori i da svoje iskustvo i znanje upotrijebim u korist naše zemlje.
Univerzitet u Ljubljani izabrala je prije svega zbog kvaliteta obrazovanja koje nudi. Ona nam otkriva i da je, na osnovu bilateralnih sporazuma između Republike Slovenije i Crne Gore visokoškolsko obrazovanje za naše državljane u Sloveniji besplatno.
– Kada sam otkrila magistarski program Evropski studiji na Fakultetu političkih nauka koji se izvodi u potpunosti na engleskom jeziku, znala sam da je to ono što želim da upišem. Naime, fokus je na Evropskoj Uniji. Bavimo se njenom unutrašnjom organizacijom, spoljnom politikom, politikom proširenja i sagledavamo različite globalne i unutrašnje izazove sa kojima se EU kao organizacija susreće. Naročito sam zadovoljna što nas profesori ohrabruju da istražujemo teme koje su studentima lično najinteresantnije, tako se ja većinom fokusiram na politiku proširenja i odnose EU prema Zapadnom Balkanu.
Takođe, akcenat se stavlja i na praktičnu upotrebu znanja. Kroz fakultet sam imala prilike da učestvujem u simulaciji rada Savjeta Evropske Unije u Briselu, bila sam u studijskoj posjeti Universite de Picardie Jules Verne u Amijenu i radila na projektu podizanja svijesti o ljudskim pravima u organizaciji Amnesty International.
Na Univerzitetu u Ljubljani su zaposleni međunarodno priznati eksperti iz različitih oblasti. Imamo prilike da učimo od evropskih parlamentaraca, poznatih političara, ekonomista, sudija i akademika iz oblasti društenih nauka. Iako su većina mojih kolega Slovenci, tu je i veliki broj studenata iz čitavog Balkana ali i različitih država Evrope.
Dosta je toga što treba postići pa su njeni dani u Ljubljani obično poprilično ispunjeni.
– Svakog dana imam nekoliko sati predavanja na fakultetu sa kojima se trudim da uskladim ostale obaveze. Naime, pored rada za Savjet Evrope, angažovana sam na jednom istraživačkom projektu na Pravnom fakultetu u okviru kojeg istražujemo uticaj digitalizacije i vještačke inteligencije na ljudska prava. To uglavnom znači da provodim sate pretražujući podatke iz ove ne previše istražene oblasti. Veoma je zanimljivo razmišljati u kojoj mjeri i na koji način ćemo biti u mogućnosti da upravljamo novim tehnologijama, koliko će nam napretka donijeti i koji su rizici za demokratska društva.
Što se tiče Strazbura, moram priznati da gotovo uopšte nisam bila u prilici da obiđem grad a ne vjerujem da ću to uspjeti ni u narednim posjetama. Osim nekoliko sedmica intenzivnih priprema od kuće, iz Ljubljane, i brojnih Zoom sastanaka, dani provedeni uživo u Palati Evrope u Strazburu su dugi i ispunjeni sastancima u radnim grupama, komitetima i plenarnim zasjedanjima. Vrlo je dinamično i zanimljivo ali i iscrpljujuće s obzirom na to da ste neprestano u komunikaciji sa drugima. Veoma brzo shvatite da diplomatija nije ni malo lak posao.
Da priču vratimo na početak, nakon srednje škole ova mlada, odvažna djevojka upisuje Političke nauke na Univerzitetu u Bolonji.
– Tamo sam stigla odmah nakon završene srednje škole, prilično nepripremljena. Za ovaj period me vežu jaka osjećanja. Bolonja je grad u kojem sam odrasla, tamo sam počela da živim samostalno i naučila jako puno o sebi. Često govorim o tome kako ni jednoj osobi od osamnaest godina nije lako da se nađe sasvim sama u nepoznatoj državi, na ogromnom univerzitetu. Imamo tendenciju da romantizujemo odlazak u inostransto zamišljajući koliko su lijepi gradovi, ljudi, koliko je bolji sistem… Za mene je stvarnost bila puna neizvjesnosti i nesigurnosti uz brdo materijala za učenje na stranom jeziku. Trebalo mi je dugo vremena da steknem prave prijatelje ali i da se naviknem da oni od kuće ne mogu da se poistovijete sa mnom. Nije mi bilo lako da dekonstruišem ubijeđenje da samo zato što sam se odselila daleko mora da mi je bolje. Kada sam sam se oslobodila predrasuda i brige o tome šta okolina misli da je za mene bolje (što valjda dolazi sa godinama) usmjerila sam svoj život u nekom drugom pravcu. Imam veliko poštovanje za sve koji uspiju da svoje potencijale veoma mladi ostvare u inostrastvu i koji tamo pronađu uporište za izgradnju svoje budućnosti. Iako ga ja nisam našla, u Bolonji su mi se desile divne stvari: počela sam tečno da govorim italijanski, savladala sam osnove političkih nauka, zavoljela italijansku kulturu, stekla prijatelje za čitav život i upoznala momka sa kojim sada živim. Te sam stvari ponijela sa sobom i otišla u Podgoricu, gdje sam dovršila osnovne studije i dobila prva radna iskustva koja sam do tada željno iščekivala. Upravo kroz par godina prakse sam uvidjela da želim da nastavim akademsko usavršavanje kako bih napredovala. Tako me je život odveo u Ljubljanu.
„Balkan je oduvijek politički turbulentan i građani ovdje nemaju taj luksuz da ne brinu o politici“ – priča naša Una i otkriva nam zašto je birala upravo politikologiju.
– Sve što se dešava u političkoj areni tema je razgovora u većini domaćinstava, a to je posebno bio slučaj devedesetih i ranih dvijehiljaditih. Mene je još u djetinjstvu interesovalo o čemu to odrasli govore, šta znače te poruke sa televizije i ko su ljudi koji nam ih saopštavaju. Kroz obrazovni sistem nisam uspjela da dodjem do odgovora. Kada sam ja išla u školu, građansko obrazovanje je bilo prilično zanemareno. Samo kroz medije i razgovor sa roditeljima sam uspijevala da dobijem određenu predstavu o tome kako društvo funkcioniše. Što sam više saznavala o politici, više sam željela da je razumijem.
Da je u njoj skriven potencijal i da će je krasiti velika djela, prepoznali su još u srednjoj školi kada je bila jedna od desetak među više stotina prijavljenih srednjoškolaca za Future Leaders Exchange (FLEX) stipendiju koja je vodi na godinu školovanja u SAD. I danas to smatra jedni od svojih najvećih uspjeha.
– Bila je to veoma važna godina za mene. Bezbroj je momenata koji su snažno uticali na mene kao ličnost i moj dalji razvoj. U Brimingemu u Alabami sam između ostalog slušala predmet građansko obrazovanje i javno govorništvo. Lokalna koordinatorka programa sa kojom sam bila gotovo svakodnevno u kontaktu radila je za Ujedinjene Nacije pa sam uz njenu pomoć imala prilike da posjetim sjedište UN-a u Njujorku kao i da se susretnem sa senatorima na Capitol Hill u Vašingtonu. To su događaji koji su jasno definisali moj izbor zanimanja i dali mi veliku dozu samopouzdanja.
Sa druge strane, život u konzervativnoj porodici na jugu SAD-a je posebno iskustvo o kome bih mogla dugo da vam pričam. Definitivno sam izašla iz zone komfora, testirala svoje granice i bila jako ponosna što sam na kraju pronašla zajednički jezik sa tom porodicom i naučila da cijenim njihovu kulturu.
Mnogo sam zahvalna što mi je pružena ovakva prilika i od srca bih preporučila zainteresovanim srednjoškolcima i srednjoškolkama da se prijave i dožive nešto stvarno posebno. To je jedno od onih iskustava koje vam promijeni život. Teško ga mogu u potpunosti prepričati.
Nije uvijek bilo lako, jer niko tako lako ne hoda kroz život, ali je najvažnije svakoj prepreci doskočiti i savladati je, baš kao što je ona uspjela.
– Kada sam počela da studiram bilo mi je dosta teško da pronađem svoj put i polje interesovanja. Nisam voljela kada bi me pitali čime želim da se bavim u budućnosti. S vremenom sam shvatila da zapravo niko ne zna, čak ni oni koji vam daju najubjedljiviji odgovor. Važno je samo da svakodnevno predano radite na sebi i otvarate nove mogućnosti. Stvari se na kraju poslože baš kako treba a da to ni ne primjetite.
Mislim da živimo u društvu koje nam često propisuje rigidne parametre za uspijeh, ne stimuliše dovoljno kreativnost i ne podržava različitosti. Potrebna je doza hrabrosti da bi živjeli život po sopstvenim pravilima i definisali sebe uspješnim po sopstvenim kriterijumima. Čini mi se da je sve više tih koji “iskaču iz okvira” i polako ruše predrasude.
Bez obzira da li krećete iz malog ili velikog grada, do uspjeha se dolazi kroz dosta rada i truda, odricanja, preispitivanja..
– Ko prati vašu rubriku dobro zna koliko je mladih ljudi iz Herceg Novog koji su izuzetno uspješni. Mnogi od njih su moji poznanici i prijatelji. Mnogi od njih na žalost žive daleko od Herceg Novog i Crne Gore.
Mislim da je važno da što više govorimo o tome kako da stvorimo uslove u kojima mladi vrijedni i talentovani ljudi ne bi bili primorani da odlaze. Velika odgovornost je na donosiocima odluka ali i na građanima koji moraju biti svjesni da je ovo pitanje od velikog značaja. Ljudski kapital je nešto najvrijednije što imamo.
Ni malo ne sumnjam u sposobnost mladih Novljana da ostvaruju zapažene rezultate u najtazličitijim djelatnostima. Ono što nedostje jesu strategije i razvojni projekti koji targetiraju upravo mlađu populaciju i njihov o(p)stanak u našoj zemlji. Moramo se što prije približiti evropskim standardima obrazovanja i prilagoditi savremenom tržištu rada. Istovremeno, potrebno je uključiti mlade u procese donošenja odluka i upravljanja na svim nivoima. Tek tada ćemo vidjeti značajan napredak u društvu i trasirati put uspijeha za nove generacije.
Sa jedne strane zahtjevan i odgovoran posao, studije, master teza, sa druge uvijek rado iskorišćeni trenuci sa prijateljima i porodicom.
– Slobodno vrijeme mi je veoma važno i trudim se da ga provodim sa porodicom i prijateljima. Ako nisam u Herceg Novom, obično posjećujem prijatelje koji žive na različitim krajevima Evrope. Danas je jednostavnije i jeftinije nego ikada putovati, tako da se trudim da to iskoristim koliko god mogu. Uvijek se vratim ispunjena nekom novom energijom i inspiracijom za dalji rad.
A kada dođe trenutak da se vrati doma, tada nastaje neopisiva sreća i beskrajna ljubav porodice i zavičaja.
– Nedostaje mi naše more, topla klima i mirisi. Čak mi nedostaju i skale.
Naravno, grad čine i ljudi koji u njemu žive. Tako meni fali da sretnem svoje komšije, učitelje, poznanike i prijatelje na ulici u kratkoj šetnji od Tople prema Škveru. Svaki put kada se vratim preplavi me taj osjećaj pripadnosti. Herceg Novi je zauvijek moj dom i nadam se da ću u budućnosti svojim radom uspjeti da makar malo doprinesem njegovom razvoju. Nadam se da slično razmišljaju i moji sugrađani. Dom nam je najljepši zaliv na svijetu i jedan od njegovih najčarobnijih gradova. Ne smijemo se odreći odgovornosti prema njemu.
Nakon ljeta naša Una nastavlja dalje i od septembra seli u Prag.
– Biću na Karlovom Univerzitetu gdje ću raditi na svojoj magistarskoj tezi. Nakon toga ću tražiti prilike za rad u raznim međunarodnim organizacijama. Nemam tačan plan ali sam sigurna da me čeka dosta uzbudljivih prilika o kojima ću vam sa zadovoljstvom pričati, kazala je Novljanka Una Vukotić, diplomirai politikolog, master na evropskim studijama Univerziteta u Ljubljani.
Mladi, vrijedni, učeni ljudi uvijek čine da smo svi zajedno, kao grad i zajednica, ponosni na njih i na njihove uspjehe. Una, hvala što činite dobro za cijelo čovječanstvo i srećno u osvajanju novih znanja!
