Njen put, kako kaže, nije bio isplaniran u potpunosti onda kada je započela studije, ali je znala da silno voli prirodne nauke i da će takva oblast biti u njenom fokusu. Korak po korak, nizala je ispite i diplomirala na Fakultetu za prehrambenu tehnologiju, bezbjednost hrane i ekologiju na Univerzitetu Donja Gorica u Podgorici sa prosjekom 9,92, a potom završila i specijalističke studije sa 9,82. Već tada je bilo jasno da je pred njom čitava paleta izbora gdje se i kako usavršavati dalje, a odlučila je da to bude francuski Univerzitet Agrosup – master fiziko hemije za procese u hrani i vinu Novljanka Katarina Tomašević.
Bez obzira na jezičke izazove i „engleski sa francuskim akcentom“ ali i sasvim drugačiji sistem obrazovanja, naša Katarina privodi kraju ispite i projekte, a potom već 1. februara odlazi na Univerzitet u Strazburu gdje će šest mjeseci biti pripravnik u istraživačkoj laboratoriji.
– Prije svega bih željela da se zahvalim na prilici da ispričam svoju priču i možda inspirišem još neke mlade ljude da se odluče baš za nauku o hrani. Moram priznati da moj put nije bio baš unaprijed isplaniran, kako to biva kod pojedinih studenata. Završila sam specijalističke studije u Crnoj Gori taman u periodu kada se Kovid pandemija zahuktavala, te sam u tom periodu imala dovoljno vremena da se odmorim i rezonujem šta sam do tada postigla, ali i kako sebe vidim u budućnosti. Iskrena da budem, po malo sam se zasitila našeg sistema školovanja i imala sam želju da se više bavim istraživanjima u nauci i steknem praktično znanje i vještine. Znala sam da studiranje u inostranstvu neće biti ni malo lako, ali htjela sam da izađem iz zone komfora i prihvatim novi izazov.
Istraživala sam mastere vezane za moju oblast na internetu i aplicirala na tri univerziteta, iz tri različite države – Italija, Mađarska i Francuska. Iako sam na sva tri bila primljena, Agrosup je bio jedini koji za upis nije samo zahtjevao pregled različitih dokumenata, već i intervju. Oni su na taj način provjerili moje znanje iz različitih oblasti, a ja sam uspjela da saznam sve ono što me zanimalo o konceptu samog master programa. Dopalo mi se to što je njihov fokus na sticanju praktičnog znanja i spremanju mladih naučnika za istraživački rad. Zbog toga sam odlučila da se preselim baš u Dižon (Dijon) i upišem master „Fiziko hemija za procese u hrani i vinu”. Trenutno završavam ispite, projekte i sve druge obaveze, te se od 1. februara selim u Strazburu, gdje ću narednih šest mjeseci biti pripravnik u istraživačkoj laboratoriji Univerziteta Strazbur, a nakon toga i odbraniti svoj rad na projektu.
Otkriva nam da je vrlo uzbuđena zbog prilike da radi na ovom projektu i nada se da će na ovaj način doprinijeti zaštiti zdravlja i životne sredine, koja je čovječanstvu potrebnija više nego ikada.
– Jedan od najvećih problema analitičke hemije jeste to što svakodnevno na globalnom nivou koristimo ogromne količine izuzetno efikasnih, ali i toksičnih supstanci, kako bismo izolovali onu komponentu koju želimo istražiti i tokom same pripreme uzoraka za analizu. Sve te hemikalije ne samo da narušavaju zdravlje onoga ko ih koristi, već i u velikoj mjeri zagađuju životnu sredinu. Zbog toga se tokom prethodnih par godina počeo razvijati koncept takozvane zelene hemije.
Fokus moje teze jeste razvoj i optimizacija metoda koji će koristiti smješu dva specifična jedinjenja za ekstrakciju pesticida iz hrane, zemljišta i ostalih izvora. Ta jedinjenja su potpuno prirodnog porjekla, biorazgradiva, netoksična i za sada pokazuju veliki potencijal da budu jednako efikasna kao i prethodno pomenute kancerogene hemikalije. Rad počinjemo na pesticidima, ali istraživanja pokazuju da bi ova jedinjenja mogla jednako dobro ekstrahovati i brojne druge komponente u hrani, te imati mnogo širu primjenu u budućnosti. Vrlo sam uzbuđena zbog prilike da radim na ovom projektu i nadam se da ću na ovaj način doprinijeti zaštiti zdravlja i životne sredine, koja nam definitivno nikada nije bila neophodnija.
Premda relativno mali, Dižon je sjajan grad kada je u pitanju nauka o hrani i vinu i nudi zaista sjajno opremljene laboratorije i uslove rada, priča nam Katarina i dodaje da njen radni dan zavisi od predavanja i istraživačkog rada u laboratorijama.
– Raspored zna biti dosta naporan, dinamičan i mijenja se iz nedelje u nedelju. U periodu namjenjenom za predavanja obično imamo 3-4 predavanja dnevno i jedno traje 2 sata. Takođe imamo i dane namjenjene za praksu u laboratoriji, i tada radimo od 8:00 ujutro do 18:00 sati, sa samo jednom pauzom za ručak od sat. Pored osnovnih predmeta, ove godine se u timovima od po dvoje studenata bavimo i pravim naučnim projektom, uz mentorstvo nekog od istraživača sa našeg instituta za istraživanje hrane i vina. Provodimo dosta vremena u laboratoriji, ali imamo slobodu da sami sa svojim timom organizujemo raspored i eksperimente, što nas uči i upravljanju naučnim projektima.
Engleski je zvanični jezik njenog master programa, što inače nije česta praksa u Francuskoj, u školi je učila italijanski, a sada i francuski.
– Kako Francuzi imaju vrlo specifičan izgovor i na engleskom jeziku, početi razumijevati njihova predavanja je bio izazov sam za sebe, pogotovo kada je nauka u pitanju. U školi sam učila italijanski i kada sam prošle godine došla u Dijon znala sam samo najosnovnije stvari iz francuskog. S obzirom da ćete se u Francuskoj nerijetko susretati sa osobama koje ne govore ni riječ engleskog, pogotovo u obavljanju svakodnevnih obaveza, primorani ste da počnete učiti njihov jezik kako biste funkcionisali. Iako još uvijek ne govorim francuski u potpunosti, dosta sam napredovala u prethodnom periodu za nekoga ko se nikada ranije nije susretao sa ovim, ni malo lakim jezikom.
Problemi koje rukovanje prehrambenim proizvodima nosi sa sobom nisu joj bili strani pa kaže da se praktično od malena upoznavala sa ovom tematikom jer se njena porodica dugo bavi uvozom i distribucijom prehrambenih proizvoda,
– Nisam znala da kod nas postoji univerzitet koji pruža priliku edukacije iz ove oblasti i kada sam naišla na pomenuti fakultet, vrlo mi se dopao program koji se fokusira na bezbjednost i kvalitet hrane. Iako mnogi posmatraju prehrambene proizvode samo kao sredstvo za zadovoljenje jedne biološke potrebe, hrana je zapravo jedan od najkompleksnijih sistema i svaki korak u proizvodnji i pripremi ima svoje hemijsko objašnjenje. Ova nauka se laicima može činiti kao laka, međutim nudi pregršt kompleksnih pitanja i mogućnosti. Takođe predstavlja nešto što nam omogućava i olakšava svakodnevni život.
Kako kaže, razlika u organizaciji studija u Crnoj Gori i Francuskoj joj je zapravo bila najveći izazov koji je morala savladati.
– Kod nas smo navikli na dosta teorije, na prezentacije sa obiljem teksta koje naučiš pred ispit i onda nešto od toga što si učio dodje i na ispitu. U Francuskoj sve to drugačije funcioniše. Vrlo su fokusirani na primjenu znanja, što vidim kao prednost, ali kada godinama učiš po jednom sistemu, vrlo je teško navići se na drugi. Njihove prezentacije većinom se sastoje od grafika, slika i po koje rečenice, bez većih objašnjenja. Zvaničnih knjiga za ispit nema, a podrazumijeva se da si na master programu i da ćeš mimo predavanja izdvojiti vrijeme i da sam dodatno istražuješ temu. Veliki dio profesora dozvoljava da na ispit poneseš svoje bilješke i materijale, jer ne žele da učiš napamet, već da stekneš vještinu povezivanja i kritičkog razmišljanja. Meni je sve to prošle godine izgledalo strašno i vrlo stresno, međutim rezultati ispita su pokazali da sam možda sposobna za više nego što sam vjerovala.
Tokom mog master programa obavezna je i Erasmus razmjena u trajanju od jednog semestra, te sam pet mjeseci provela u Budimpešti. Mađarska organizacija studija vrlo je slična crnogorskoj. Tu sam zapravo shvatila da iako za mene mnogo stresniji, francuski način polaganja ispita je zapravo mnogo korisniji, kao priprema za buduću naučnu karijeru i sve izazove koje ona sa sobom nosi.
Naći balans između profesionalnog i privatnog života je recept za potpuni uspjeh i sreću jer su oni još ljepši ako ih imaš sa kim podijeliti.
– Mislim da je vrlo važno ne izgubiti se u poslu i moru obaveza i voditi računa o svom mentalnom zdravlju. Profesionalni uspjeh nije ni u pola lijep ako nemaš sa kim da ga podijeliš. Zbog toga se trudim da slobodne trenutke provedem sa najmilijima, ali i da iskoristim što živim u multinacionalnoj sredini i steknem nove prijatelje. Još jedna prednost Dijona jeste to što je dobro geografski pozicioniran, pa vrlo lako vikendima možete istraživati ostale gradove Francuske. Najveća mana mu je maglovito vrijeme i nedostatak sunca. Zato mi Herceg Novi uvijek nedostaje gdje god da sam, a osim porodice, ponajviše more i divni sunčani dani. Da nas uhvati naša čuvena fjaka, pa da besposleni sjedimo uz more dok ne padne mrak.
Godina koja je tek započela za Katarinu će biti izuzetno radna i obilježiće početak njenog profesionalnog angažmana.
– U najskorijem periodu objaviću prvi naučni rad koji je potekao iz master projekta koji završavam sa koleginicom. Riječ je o upotrebi recikliranog, biorazgradivog materijala za ambalažu hrane. Prethodnih mjeseci vrijedno smo radile na tome i izuzetno mi je drago da imamo divnog mentora koji je prepoznao naš potencijal i pružio nam šansu sa započnemo karijeru upravo ovim projektom. Sledeći cilj jeste imati dovoljno rezultata za objavu još jednog naučnog rada koji će se baviti temom moje master teze. To bi bio zaista lijep završetak studija i jednog životnog poglavlja. Nakon toga trenutno još uvijek nemam strogo definisan plan, oblast moje profesije je dosta obimna i pruža mnogo mogućnosti. Ukoliko dobijem priliku voljela bih nastaviti istraživanje sa timom u Strazburu i završiti doktorske studije.
Za kraj razgovora za RTHN uputila je poruku budućim studentima.
– Nemojte razmatrati samo ona konvencionalna zanimanja koja se kod nas pretežno biraju, već prije upisa na fakultet istraže šta sve danas u svijetu postoji, jer postoji izobilje mogućnosti koje nam možda ne bi pale na pamet. Sigurna sam da svako može naći nešto u čemu će se pronaći, zaključuje master fiziko-hemije za procese u hrani i vinu Novljanka Katarina Tomašević.
Mladi, vrijedni, učeni ljudi uvijek čine da smo svi zajedno, kao grad i zajednica, ponosni na njih i na njihove uspjehe. Katarina, hvala i srećno u osvajanju novih znanja!
