Proslavu polumaturskih večeri „otvorili“ su učenici devetog razreda OŠ „Dašo Pavičić“ i prvi u svojoj generaciji uz muziku pjesmu, druženje obilježili kraj osnovnog obrazovanja.
Njihov žagor i razdraganost ispunjavali su Park „Boka“ , odakle su, djevojčice u prelijepim haljinama, našminkane i sa sređenim frizurama a dječaci u malo opuštenijoj varijanti, u farmerkama, košuljama i patikama, krenuli u defile ka Gradskoj kafani gdje će slaviti prelazak jedne stepenice u njihovom odrastanju i sazrijevanju.
Trenutke, kada se simbolično opraštaju od djetinjstva, i koračaju ka novim, većim životnim izazovima fotoaparatima su bilježili roditelji, sestre, braća, bake i deke i brojni prijatelji.
Direktorica Tatjana Krstajić poželjela je uspjeha učenicima, puno sreće i zdravlja i poručila da ih mnogo voli.
-Pročitala sam prije neki dan indijsku poslovicu, koja kaže „roditelji treba da daruju djeci dvije stvari korijene i krila. Mislim da su i nastavnici na istom putu i pomažu roditeljima. Korijeni zato što morate znati ko ste i gdje pripadate i čega ste jedan dio. A, krila tu ima jedna posebna priča. Znate, ja sam i kao nastavnik na časovima voljel da govorim i o drugim stvarima, ne samo o njemačkom jeziku. Pričaću vam priču o bumbaru. Od 20-ih godina prošlog vijeka tvrde da bumbar ne može da leti. Bumbar bez obzira na sve zakone fizike i te kako zna da leti. Vama djeco želim da imate ta krila jer kad se nađete u situaciji iz koje mislite da ne postoji izlaz i da je problem veliki, ja vam upravo želim ta krila, poručila je direktorica Škole.
Uslijedile su poruke predstavnika svih odeljenja devetog razreda, zahvalnost učiteljicama, nastavnicima, razrednim straješinama i direktorici na pruženom vaspitanju i obrazovanju i upornom vođenju ka uspjesima, uprkos svim nestašlucima koje su im priređivali tokom proteklih devet godina.
Nikola Vukić, učenik IX-1 zahvalio je učiteljicama i nastavnicima .
-Stigli smo do kraja , zajedno smo sazrijevali i odrastali, a sada je vrijeme da se svako ukrca u svoj voz. Ovaj period života bio je stanica na kojoj smo se zajedno družili i učili plakali i smijali se, kazao je Nikola uz poruku „od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba“.
Mali maturant Maksim Femić je kazao da su školske godine proletjele.
-U osnovnoj školi smo imali dobru pripremu i sigurno ćemo odoljeti izazovima srednje škole, a za to su zaslužni nastavnici koji su nas vodili, kazao je Maksim.
U ime IX3 Marija Mijović je kazala da su u osnovnoj školi stekli nezaboravna sjećanja.
-Devet godina smo proveli zajedno, ovaj period ću zauvijek pamtiti, puno vas volim! Želim da zahvalim i našim divnim roditeljima, za svu podršku koju su nam pružili. Biti roditelj je jako teško, hvala mi što su uvijek činili i što će i dalje činiti inzvanredan posao! Veliko je zadovoljstvo biti učenik u ovoj školi, hvala našim nastavnicima. Pomogli ste nam i pri izboru karijere, imate ogroman uticaj na nas i mnogo ćete nam nedostajati. Hvala i našim razrednim starješinama i učiteljicama, kazala je Mijović.
Iskrena je bila Teodora Matković koja je kazala da u ovih devet godina i nije sve išlo po planu ali da u njihovim srcima postoji odvojeno mjesto za svakoga pojedinačno.
-U mislima smo bliski iako nas nekada dijele kilometarske razdaljine. Sigurni smo da ćemo se nastaviti družiti, najbitnije je naše međusobno prijateljstvo. Danas obilježavamo rastanak, ali svi smo svjesni da smo povezani i da tu vezu niko ne može pokidati. Nastavljamo da putujemo kroz život zajedno i zahvljajujemo svim profesorima, poručila je Teodora.
Milan Popović je kazao da mu je jako žao što se rastaju od kolektiva uz koji su zajedno odrastali i koje su poštovali i dobijali poštovanje nazad.
-Biće prilika da se ponovo sretnemo. Nadam se da ćete svi upisati školu koju želite i prosjek nije bitan već vaše ambicije. Puno vam hvala na divnim momentima koje smo zajedno proveli i neka ova noć bude nezaboravna, poručio je Milan.
Milica Šekularac je rekla da je svima zablistala suza puna tuge, koja govori kako žele da još malo provedu u putovanju kroz svijet znanja.
-Suze će ipak nadmašiti osjećaj sreće koji sa sobom donosi nove puteve koji vode u daleke zemlje novih otkrića. Sjaj dostignuća svakog učenika je poseban ali savršeno uklopljen predstavlja ovu školu. Sjećamo se polaska u školu kada je u nama tinjalo uzbuđenje, a sada treba da sa radošću ispratimo poslednju godinu osnovne škole, kazala je Milica.
Na ispraćaju ove sjajne generacije polumaturanata bila je i učiteljica Jelena Rostović, koja ih je i uvela u sve školske zanimljivosti.
-To su djeca kod kojih sam postigla da pričaju iz moje glave. A to znači da im nije bilo potrebno dva puta objašnjavati, dobro smo se kapirali i duše su nam se srele, kazala je Rostović.
