Pravoslavni vjernici danas proslavljaju Svetog Savu, svetitelja i prosvetitelja. Liturgija je služena u crkvi posvećenoj ovom svetitelju i prosvetitelju na Savini. Besjedila je pjesnikinja Milica Bakrač, u umjetničkom programu nastupila su djeca iz škole vjeronauke, a dodjeljene su i nagrade najboljima na literarnom konkursu Prosvjete.
Protojerej Živan Vukojević podsjetio je i da je svaki dan prilika da se molimo za slogu i napredak našeg naroda.
-Kao i svake godine o Savinu danu u Savinoj crkvi na Savini, nad Savinom ikonom i krstom, Boga molimo za slogu i napredak našeg svetosavskog naroda, da ostanemo na putu Svetoga Save. Djeca su naša radost, a ovaj susret starosti i mladosti u veličanstvenom ambijentu naše mile Boke, proslavljamo akademijom u drugačijem obimu i obliku, sa nagradama svetosavskim koje je dodijelila Olivera Doklestić sa prosvjetnom zajednicom. Da ostanemo narod božiji, narod Svetoga Save u vjeri, u Hristu, u blagoslovu i molitvama, kazao je otac Živan.
Svakog novog ljeta oko Savindana, poručujemo da smo svetosavci, kazala je Milica Bakrač, pjesnikinja, i tokom besjede objasnila šta to zaista znači.
-Ako smo svetosavci kao što pišemo da jesmo, da li neprestamo bitišemo u podvizima ka dobru ili hodamo i desno i lijevo? Da li činimo koliko ko ima snage ili samo onoliko koliko moramo? Ako smo svetosavci kao što poručujemo, da li ćemo samo danas ili samo u ovoj svetosavskoj sedmici, jedni sa drugima razmjeniti ljudske i pohvalne riječi, ljubav i poštovanje? Da li će nas ta osjećanja držati bar do Svetog Trifuna?
Ako smo svetosavci kao što rekoše da jesmo, da li ćemo o Svetom Trifunu komšijskom vinogradu žile iskopati da bi se o proljeću sušio, pa ćemo se ljutom zimom i mrazom opravdati ili ćemo podučiti istog komšiju kako se vinograd finije podrezuje da bi dao više ploda? Ako smo svetosavci kao što javljamo da jesmo, da li ćemo o Sretenju sresti jedni druge kao rođena braća i sestre gdje god da smo krenuli, od Nikšića do Podgorice, preko Herceg Novog i sinjeg mora do Kosova i Metohije? Da li ćemo biti kadri da se zapitamo koje kude smo pošli i hoćemo li jedni drugima poželjeti srećan put?
Zapitala se i da li svetosavac zablagodariti svakom ko im je učinio ikoliko dobra.
-Hoćemo li o Vrbici vrbov vijenac svojoj djeci isplesti i pri tom ih poučiti da ljube što silnije mogu rod svoj, učitelje, škole i onoga ko ih je sagradio? Ako smo svetosavci kao što zapisasmo da jesmo, hoćemo li utješiti jedni druge ili ćemo Svetom Đorđu potegnuti koplja i mačeve kao sva razbraćena braća i zanemariti da nas inovjerne aždaje sa svih strana vrebaju? A o Vaskrsenju Hristovom, da li će o tom najradosnijem prazniku vaskrsnuti naša volja i želja da pomognemo slabijem od sebe? Ako smo svetosavci a mnozina je čula da jesmo, hoćemo li o Vidovdanu žaliti svoga vida i pomoći slijepom da dođe gdje je krenuo pa ćemo ga na pistoj raskrsnici ostaviti? Ako smo svetosavci kao što besjedimo da li ćemo se ogriješiti o srpski jezik i ćirilicu potiskujući ih tamo gdje im nije mjesto, hoćemo li prećutati hromog Vuka, vožda Karađorđša, starca Miliju, slijepog Filipa, bezvidnu Živanu, i mnoge koji nas bez očiju, na štakama sa ranama i u mukama u Svetog Savu upisaše u knjigu rođenih i velikih naroda. Da li smo zaista kadri da osjetimo grudobolju Tajnovica Cetinjskog, shvatamo li da niko ne može ugasiti njegovu luču koliko je mi možemo rasplamsati, da niko ne može razbiti njegovo ogledalo ako mi u njemu vidimo svoj lik čestitosti, da niko ne može nauditi njegovom Gorskom vijencu ako ga mi sami ne raspletemo.
Zapitala je da li će svako ko tvrdi da je svetosavac to potvrditi svojim djelima.
-Ako se princ Rastko odrekao raskošnog života na očevom dvoru, ako je mirio i volio, vjeru i ljubav širio, jesmo li mi spremni da se odreknemo prostih haljina sujete, strepnje, zavisti, mrženje, klevete, pohlepe. Ako smo svetosavci, a rekosmo da jesmo potvrdismo to sebi i svima oko sebe, a potvrditi je lako, ljubavlju, odanošću, poštovanjem, skromnošću, znanjem, polako koračajući onako kako je govorio Matiji Bećković „Savinim stopama ka Savinom izboru sa vjerom u Gospoda iako su pašćad puštena a kamenje“.
Ako smo svetosavci neka savovanje bude naše zanimanje i svega drugog će biti. Na ovom mjestu moram da priznam da je svaki Savinadn divan praznik ali da divnijeg nije bilo od prošlogodišnjeg koji je posvjedočio odbranu naših svetinja u CG od Nemanjinog grada do Savine, kazala je Bakrač.
U umjetničkom programu učestovovali su i hercegnovski mališani koji pohađaju vjeronauku. Oni su se pored neizostane himne Svetom Savi predstavili i individualnim recitacijama, a program je vodila Branka Denda.
Veliki broj učenika iz škola širom Bokokotorskog zaliva učestvovao je na svetosavskom literarnom konkursu Srpskog prosvjetno kulturnog društva Prosvjeta, a najbolji su nagrađeni knjigama.
