Kroz podvig posta, molitve i u svjetlu badnjaka, pravoslavni vjernici se pripremaju za proslavu velikog hrišćanskog praznika Rođenja Isusa Hrista – Božića.
Tradicionalno na Badnji dan, sutra (subota, 6. januara) nalažu se badnjaci u portama hramova u spomen na roždestvo Isusa Hrista u vitlejemskoj pećini u Judeji. Badnji dan proslavljaju u radosti dolazećeg Božića.
Badnji dan najavljuje jedan od najvećih hrišćanskih praznika Božić – Hristovo rođenje. Uz posnu trpezu koja se sprema, najvažniji običaj je nalaganje badnjaka, kićenje i blagosiljanje u crkvi, a potom u večernjim satima i loženje.
Mlado hrastovo drvo koje se bere za badnjak, podsjećanje je na drvo koje su pastiri donijeli u pećinu u Vitlejemu i koje je pravedni Josif založio kako bi se tek rođeni Bogomladenac zagrijao u hladnoj pećini. To je simbol novog života i nade. Ime badnjak povezano je sa riječju “bdjeti” budući da se na taj dan bdjelo čekajući rođenje Gospoda i Spasa Isusa Hrista.
Slama koja se unosi ukuću podsjećanje je na onu slamu iz jasala na koju je Presveta Bogorodica položila tek rođenog Gospoda. Tamjan kojim se kadi kuća, kao i darovi koji se stavljaju u slamu, podsjećanje su na darove koje su donijeli mudraci sa Istoka i njima darovali novorođenog Hrista.
Običaj nalaže da članovi porodice idu u sječu badnjaka, a potom se, makar u Boki, badnjaci zasjecaju sa gornje i donje strane i kite grančicom lovora, masline, bršljana i vežu crvenom vrpcom. Na bocun i ulaznu kapiju ili vrata, stavlja se narandža, a na trpezu posna jela i suvo voće, uz obavezne priganice.
Smatra se da se vatrom Badnjaka, ljudi zagrijevaju ljubavlju i slogom, a njegovom svjetlošću otklanjaju mrak neznanja i praznovjerja.
U mnogim djelovima čuva se badnjak od prošle godine kao čuvar kuće, a nalaže se na Badnje veče uz nove koji su pripremljeni za tu godinu. Badnjake unose muški članovi porodice a žene ih dočekuju i posipaju pšenicom. Tek nakon toga sjeda se za trpezu.
Vjernici kroz 40-todnevni božićni post suzdržavaju se od masne hrane, loših pomisli i djela, pročišćuju duh i tijelo u susret velikom hrišćanskom prazniku Božiću, 7. januaru po Julijanskom kalendaru.
-Post nije cilj našeg života, već sredstvo koje nam pomaže da sebe preispitamo. Kako je ovo praznik mira i pomirenja, ljubavi i sloge, u narodu drže običaji da se na Badnji dan svi zavađeni mire, i opraštaju jedni drugima, poručio je, između ostalog, arhijerejski namjesnik hercegnovski, protojerej stavrofor Obren Jovanović.
Božić 7. januara slave sve pravoslavne crkve i vjernici, koji poštuju Julijanski kalendar: SPC, Ruska crkva, Jerusalimska patrijaršija, Sveta Gora, starokalendarci u Grčkoj, egipatski Kopti i drugi.
