Malo ko sa ovih prostora može se pohvaliti da je igrao Ligu nacionalnog univerzitetskog atletskog saveza (NCAA) i da je studirao Univerzitet Berkli (Berkeley) u Americi. Punu sportsku stipendiju na ovom prestižnom univerzitetu zaslužio je naš sugrađanin, košarkaš Vladimir Pavlović, koji je prve košarkaške korake započeo na Karači.
Vlado je od malih nogu bio posvećen, vrijedan, radan i spreman da u svakom trenutku na pravi način odgovori na zadatke koji su bili postavljeni pred njega. Tako je sa svojim matičnim klubom, Košarkaškim klubom AS došao do pionirske medalje na prvenstvu Crne Gore, ali i prestižne nagrade, najbolji igrač Crne Gore u konkurenciji pionira, 2017. godine.
– Prve košarkaške korake napravio sam u Herceg Novom. Sa osam godina počeo sam trenirati u košarkaškom klubu AS. U košarku sam se zaljubio od samog početka i proveo sam sate i sate na terenima u gradu, najviše na Karači. Nakon šest godina provedenih u Herceg Novom, odlučio sam da karijeru nastavim u Beogradu. Obukao sam dres Crvene Zvezde, u kojoj sam proveo naredne četiri godine – priča za RTHN Pavlović.
Tokom boravka u Zvezdi imao je uspone i padove, ali se Vladimir toga posebno sjeća.
– Period u Zvezdi donio mi je mnogo radosti uspjeha ali i mnogo rada i truda. Bilo je tu još mnogo sati provedenih u sali, individualnih i ekipnih treninga. Igrao sam mnoštvo finalnih turnira Srbije. Jedan turnir ABA lige kao i juniorsku Evroligu pune tri godine za redom. Mogu se pohvaliti da sam bio kapiten Crvene Zvezde na posljednjem turniru Evrolige – navodi on.
Nakon četiri sezone u Beogradu, Vladimir donosi odluku da se odseli za Ameriku.
– Ponuda srednje škole „Husak” iz Njujorka, zvučala mi je izuzetno zanimljivo i primamljujuće. Nisam želio odustati od školovanja i u potpunosti se prepustiti košarci, pa sam tako otišao u Ameriku. Mogao bih svakako da kažem da je godina u „Husaku“ bila izuzetno uspiješna, ali prije svega zvog toga što sam bio jako srećan. Osjećao sam se prihvaćeno i kao kod kuće. Izgradio sam mnogo prijateljstava koje ću pamtiti do kraja života. Nakon jedne godine provedene u Americi dobio sam nekoliko ponuda, da igram Diviziju 1 univerziteta. Od svih fakulteta odlučio sam se za prestižni Univerzitet Kalifornija Berkli. Vrhunski akademski nivo kao i vrhunski nivo košarke definitivno su presudili u mojoj odluci da školovanje i karijeru nastavim u San Francisku – kazao je on.
Napominje da ništa od ovoga ne bi bilo, bez velikog broja ljudi koji su ga podržavali, trudili se i vijerovali u njega.
– Zahvalnost dugujem prvo mojim trenerima u Herceg Novom, a nakon toga i trenerima u Beogradu i Njujorku. Volio bih da pomenem Radeta Džambića, Nemanju Marića i Bojana Grubišića, koji definitvno nose najveću zaslugu za moj odlazak u Ameriku i sve uspijehe koje sam tamo ostvario. Na kraju želio bih da se zahvalim mojoj porodici i Bogu. Bogu koji mi je kroz sve divne ljude koji su mi pomogli poslao ovaj uspijeh. Trudiću se da ne iznevjerim ni njega niti bilo koga drugog – zaključuje Vladimir Pavlović, polaznik Univerziteta Bareklay California.
Uspjeh u karijeri ne dolazi samo uz podršku drugih, već je potreban talenat, odricanje i mnogo sati uloženih u treninge, kako individualne, tako i one sa cijelom ekipom, a Vladimir Pavlović upravo to dokazuje.
