Gromki aplauz koji je odjeknuo sinoć u Dvorani Park i topla reakcija publike koja je s pažnjom pratila svaki djelić premijernog izvođenja predstave „Uspomene Sare Bernar“ potvrdio je da je riječ o odličnoh predstavi ali i velikoj želji i potrebi da Hercegnovsko pozorište stekne profesionalni status. Sjajna filmska i pozorišna diva Tanja Bošković dočarala je duh i karakter francuske umjetnice Sare Bernar, a u ulozi njenog sekretara, ali i prijatelja, odličan je bio glumac Dejan Đonović. Publika u Herceg Novom znala je da isprati ovaj savršeni dvojac koji ih je uvodio podjednako snažno i u momente smijeha ali i tuge. Za one koji nisu imali mogućnost da prisustvuju premijeri, reprizno igranje predstave biće upriličeno večeras od 20:00 sati u Dvorani Park.
Predstavu „Uspomene Sare Bernar“, rađena u koprodukciji Hercegnovskog pozorišta i Herceg festa, prema tekstu Džona Marela, adaptirala je režirala Staša Koprivica, ističe da je bilo veliko zadovoljstvo raditi i sa glumcima i čitavom ekipom, te da su, pored napornog dvomjesečnog rada, uživali u svakom trenutku tokom nastajanja predstave.
– Kada se čovjek bavi umjetnošću, posebno u primjenjenoj i dramskoj, ako ne uživa, onda nema poente, onda se to vidi na sceni. Mislim da je publika uspjela da vidi koliko smo svo troje, i Tanja i Dejan i ja, uživali u ovom procesu. Kada govorimo o emociji, predstava je ispala baš onako kako smo htjeli, miks svih žanrova u kojoj emocije idu kao tobogan, od smjeha, tuge, pa do čak i straha u jednom trenutku… U vizuelnom dijelu, predstava je ispala i bolje nego što smo očekivali jer su nam se pridružili divni saradnici kao što su Danilo Babović i Vesna Vukićević, koji su pomogli predanim radom da se sa minimumom sredstava, a zaista je tako rađeno, dobije ozbiljan nivo dostojan ozbiljnih pozorišta jer zaista bi Hercegnovsko pozorište to trebalo da bude, kazala je Koprivica.
Dodaje da nije bilo lako sabrati uspomene na poznatu francusku umjetnicu i da je dosta teksta moralo biti izbačeno.
– Autor teksta Džon Marel je to sve duhovito i pametno napravio, ali da smo sve to stavili predstava bi trajala dva i po sata, što nisam sigurna da bih prva ja mogla da izdržim. Suština je bila da prikažemo njenu prirodu, njen besmrtni, borbeni karakter koji nadilazi sve nedaće, fizičke i psihičke, i onda smo birali momente koji su najvažniji za luk njenog karaktera, sve drugo je u domenu trivije a publika ako je zainteresovana može da izgugla Saru Bernar, što toplo savjetujem jer je veoma zabavno, kazala je Koprivica.
Dodaje da je riječ o predstavi koja „lako putuje“, pa se nada da će biti igrana kako u Crnoj Gori tako i u regionu.
– Ono što mi je važno jeste da ova predstava ostvari kontinuitet, da igra često da bi ostala tako britka, brza i ubitačna kakav se meni čini da jeste, kazala je Koprivica.
Sa pasijom istinskog umjetnika i zaljubljenika u pozorište, glumica Tanja Bošković maestralno je dočarala lik Sare Bernar.
– Presrećna sam. Staša je učinila da nas dvoje budemo par, da budemo odlični partneri na sceni jedno drugom, to je moj centralni utisak. Ostvarili smo partnerstvo u prisustvu čarobnih ljudi, saradnika… Kostimi su savršeni, scena je savršena, makar po mom ukusu. Staša je svima nama ovog ljeta napravila vanredan ugođaj. Nije uvijek lako probati na 40 stepeni, ali mislim da je naša želja da se otvori profesionalno pozorište u Herceg Novom veća od svake patnje koju može da izazove ljeto, kazala je Bošković.
Herceg Novi bez pozorišta nije onaj grad koji stanuje u mom srcu, kazala je Bošković i istakla da vjeruje da će u nastavku dosta pažnje posvetiti ideji obnavljanja takve ustanove kulture u našem gradu.
– Meni je važno, želim da se preselim u Herceg Novi, ne mogu bez pozorišta i u gradu koji ga nema. Učiniću sve da pomognem, kazala je Bošković.
Od prvog čitanja i ideje da predstava bude postavljena na sceni Hercegnovskog pozorišta, glumac Dejan Đonović je bio oduševljen, prvo tekstom, kako kaže, a potom i mogućnošću da igra sa Tanjom Bošković.
– Nije lako igrati duodramu, ali Tanja Bošković tako fantastično osjeća partnera na sceni i kroz prijateljstvo, ljubav i dobrotu radi da nije moglo da se desi da uradim nešto drugačije i zaista sam joj beskrajno zahvalan. Odavno nisam imao u svojoj blizini takvu posvećenost, strast prema pozorištu i onome što radimo, da sam ostao zatečen. Rekao sam joj da je čudo, i jeste zaista čudo, a meni je bila čast i zadovoljstvo da sam baš ja bio u prilici da igram ulogu Žorža Pitua, njenog sekretara, koji silom prilika i pod uticajem karaktera Sare Bernar mora da igra mnogo likova da bi se ona sjetila nečega iz prošlosti, kako bi njih dvoje mogli da sastave njenu biografiju, odnosno drugi tom uspomena. To je linija komada, ali čine ga brojne male pozorišne slike koje nemaju uobičajeni slijed. Govorimo o besmrtnosti umjetnosti, o besmrtnosti nečega što je nematerijalno i Sara Bernar kroz Tanju Bošković predstavlja upravo to, dok moja uloga govori nešto drugo – on je stegnut, zaustavljen, njegovo vaspitanje, način odrastanja, odnosi u porodici su učini da je on potpuni kontrast Sari koja je puna života, i poroka, i strasti i umjetnosti, kazao je Đonović.
