Neizmjeran i neprocjenjiv doprinos Bogdana Musovića crnogorskoj, jugoslovenskoj i lokalnoj umjetnosti

Povodom smrti Bogdana Musovića, skulptora, istoričara umjetnosti,  dugogodišnjeg kustosa  gradske Galerije “Josip Bepo Benković”, održana je komemorativna sjednica u foajeu Dvorane “Park”.

Odlaskom Bogdana Musovića, istaknutog vajara, istoričara umjetnosti i međunarodno priznatog likovnog kritičara, Herceg Novi i Crna Gora nisu izgubili jednog stvaraoca, već čitavu jednu epohu gospodstva, duboke erudicije i posvećenosti ljepoti koja je nadrastala lokalne okvire, podsjetila je novinarka i prijateljica Vitka Vujnović, čitajući tekst ’’Svjetionik na Belavisti’’ koji je o Bogdanu napisao Momir Mićunović.

Jovanka Veljović kao predstavnica hercegnovskog ogranka Matice crnogorske čiji je Musović u jednom periodu bio predsjednik, istakla je da je Musović intelektualna gromada, umjetnik sa impresivnom profesionalnom, ali i životnom biografijom, prijatelj, velikan, zaštitnik mladih, naročito umjetnika.

-Musović je dao neizmjeran i neprocjenjiv doprinos crnogorskoj, jugoslovenskoj i lokalnoj umjetnosti. Iza njega ostaju djela i sve ono što je uradio za umjetnost i svoje prijatelje. Imala sam dragocjenu privilegiju da ga bolje upoznam kroz rad u Matici crnogorskoj, kroz zajedničke projekte, aktivnosti i druženja. Od njega se uvijek moglo, prije svega, naučiti. Bogdan je bio divan savjetnik za sve ono što je bilo suštinsko, bilo da je vezano za umjetnost ili za život. Ostaju nam Bogdanova djela kao naslijeđe i kao nešto što će biti sa nama zauvijek. Bogdan odlazi, ali se mi sa njim ne rastajemo, istakla je Veljović.

Goran Skrobanović u ime kolektiva gradske Galerije, podsjetio je na Musovićevu biografiju.

-Želim da istaknem da je pored Bogdanove bogate biografije, nagrada, on svakog dana djecu pripremao za prijemne ispite. Zvao ih je „moja djeca“ i uvijek je bio staložen, bez dignutog tona. Bio je i dobar ribar, obožavao je ribanje, kazao je Skrobanović.

Kako je kazao Voislav Bulatović  u ime prijatelja i galerista sa kojima je Bogdan sarađivao, posebno u galeriji “Sju Rajder”, Musović je oblikovao materiju i prijateljstvo, umio je da od korijena vrijesa napravi malu skulpturu, od kuće atelje, od razgovora utočište, od neobične reči znak bliskosti.

-Opraštamo se od čovjeka koji je u Herceg Novom ostavio mnogo više od profesionalnog traga. Ostavio je prisustvo, meru, sjećanje, predmete, rečenice, večeri, šetnje, izložbe… i rijetku sposobnost da u ljudima, stvarima, vidi nešto što drugi često ne vide. Bogdan je bio i šetač na duge staze. Često je znao prepješačiti razdaljine koje su nama ostalima djelovale gotovo nezamislive. A onda bi se pojavio ponekad sa dva bureka, kao da je to najprirodnija stvar na svijetu, i tada bi počinjali naši razgovori. Dugi razgovori o umjetnosti, životu, ljudima, susretima, životnim greškama, zadovoljstvima, propuštenim prilikama, dragim licima, starim izložbama, mladim autorima, o svemu onome od čega se pravi jedno ozbiljno prijateljsko vrijeme. Takav je bio Bogdan, kazao je Bulatović.

Bogdan Musović Umjetničku školu završio je u Herceg Novom, a istoriju umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Bio je selektor mnogih samostalnih i grupnih postavki, autor brojnih kritičkih i esejističkih osvrta na savremenu crnogorsku likovnu umjetnost, kao i selektor, organizator i urednik kataloga na brojnim izložbama Hercegnovskog zimskog salona i Hercegnovske likovne scene.