Zatrpani hidrotehnički tunel u Mojdežu i zarastao ulaz u Potkop svjedoče da se u ovom napuštenom objektu ništa ne dešava, jer su nakon 19 godina od pokretanja klizišta, svi napori da se spriječi dalje urušavanje – ostali bez rezultata.
Mještani Mojdeža i dalje strahuju od eventualnog aktiviranja klizišta, pošto su sve aktivnosti na sanaciji tunela Potkop obustavljene i, umjesto spojeni, stari i novi tunel Potkop ostali su urušeni.
I pored toga što je Vlada angažovanjem građevinske firme Vrdnik – do posljednjih aktivnosti firme Bi Kod na sanaciji tunela 2019. godine, uložila preko dva miliona eura, ništa se nije promijenilo. Mašine i radnici su otišli i ostavili urušeni tunel, koji je trebalo da spoje sa starim Potkopom.
Dobrog poznavalac prilika oko Potkopa, mještanin Mojdeža Milorad Velaš koji je od početka bio uključen u rješavanje ovog problema, kazao je za RTHN da osim evidentne materijalne štete i fizičkih oštećenja na kućama, finansijska procjena štete nikada nije urađena. U februaru 2007. godine oko 40 mještana Mojdeža je podnijelo tužbu protiv države za nadoknadu štete, i do danas nisu dobili povratne informacije.
-Nikakvog pomaka nema ni po ovom pitanju, pa su promijenili advokata. Mještanima nikada nije obezbjeđena finansijska pomoć, kako bi sanirali oštećenja, već su od svog novca plaćali popravke na domovima i imanjima. Takođe, nikada nije utvrđen krivac za pokretanje klizišta, prilikom čega su stradale kuće i imanja porodica Vilov i Porobić, konstatovao je Velaš.
Velaš ističe da neko mora snositi odgovornost za štetu nanesenu selu i njegovim žiteljima. Od nove vlasti na državnom nivou očekuje da se pozabavi Potkopom i hidrotehničkim problemom mjesta, gdje se spajaju mojdeška izvorišta, na stručan način a ne kao do sada, kako kaže, u interesu koncesionara.
-Sve pozicije znam, imam svu dokumentaciju. Nadam se da je tehnička dokumentacija u Vladi, nekada Direkciji za javne radove, sada Upravi za kapitalne projekte, kako bi mogli da nastave aktivnosti u cilju konačnog rješenja problema na spajanju novog i starog Potkopa.
Za nastavak posla neophodno je započeti detaljno naučno-geološko istraživanje, koje će dati odgovor na koji način preusmjeriti vodu, u cilju sprečavanja pojave klizišta. Takvo istraživanje je neophodno da bi se ušlo u izradu glavnog projekta za radove druge faze, saopštili su ranije za RTHN iz Uprave javnih radova.
Velaš podsjeća da su se na sanaciji hidrotehničkog tunela smjenjivali brojni izvođači, a uloženo je preko dva miliona eura, no do rješenja se nije došlo. Nakon radova kompanije „Bi kod“ iz Podgorice, u organizaciji tada Direkcije javnih radova, posao je prekinut 2019. godine, jer se tunel stalno urušavao, pa nisu spojeni stari i novi Potkop, što bi eliminisalo uzroke eventualnog pokretanja novog klizišta u Mojdežu.
– Dolaskom do brane u starom tunelu koji je radila firma „Vrdnik“ 2005.godine, sagledali bi stanje u cilju rješavanja problema i iznalaženja načina kako bi spriječili dalja urušavanja. Kod obilnijih padavina možemo očekivati katastrofu, jer kad dođu velike kiše, kroz čep na 600 metara Potkopa izlazi i pet kubika vode na površinu. Ovim obrušavanjima došlo je do spajanja svih tih podzemnih vodotokova, čemu treba dodati i vode Presjeke. Podzemne vode, umjesto da prolaze kroz tunel, kruže iznad kuća u selu i mogle bi da izazovu novo klizište, upozorio je Velaš, koji kao jedno od privremenih rješenja predlaže otvaranja šahta ispred Potkopa, kako bi velike količine vodenesmetano oticale.
Podsjeća, da na sanaciji klizišta nije suštinski urađeno ništa. Tokom prve faze radova koja je okončana u oktobru 2015. radnici „Bi koda“ prokopali su novi tunel u dužini od 197 metara. Radovi su izvođeni u organizaciji Direkcije javnih radova, a investicija je bila vrijedna oko 852 000 eura. Radnici „Bi Koda“ na gradilište su se vratili 2017. godine, za šta je iz državnog budžeta opredjeljeno još 286 000 eura. Kada su stigli do pozicije dvostrukih vodnih vrata, došlo je do prvog obrušavanja, a potom se zemlja obrušila još šest i više puta. Prilikom izvođenja radova na spajanju tunela, u kontaktnoj zoni flišne i stijenske mase, trebalo je biti vrlo obazriv, da ne bi došlo do obrušavanja.
Zbog stalnog urušavanja tunela nije okončan posao spajanja starog i novog Potkopa, što bi eliminisalo uzroke eventualnog pokretanja klizišta na širem području. I dalje postoji realna opasnost od pokretanja novog klizišta a da posljedice onog iz 2004. godine, još nisu sasvim sanirane, kada su stradale kuće, imanja, infrastruktura, 1000 stabala maslina na oko 12,5 hektara zemljišta, koje je nepovratno uništeno, podsjetio je Velaš.
Iz RTHN poslali smo pitanja Upravi za kapitalne projekte, kako bi dobili informaciju o sudbini projekta sanacije hidrotehničkog tunela Potkop, koju je investirala Direkciji javnih radova od 2015. do 2019. godine. Četiri godine poslije, a 19 od pokretanja klizišta, još uvijek se ne zna da li će biti nastavljena i kakva je situacija u tunelu Potkop.
