Ukoliko u Institutu „Dr Simo Milošević“ budu privedeni kraju svi pripremi radovi, ova zdravstvena ustanova primiće prve pacijente u 2024. godini 5. umjesto ranije najavljenog, 12. februara.
Na dan zatvaranja, kako je za RTHN kazao izvršni direktor Zoran Kovačević, na čekanju je bilo oko 800 fondovskih pacijenata, a prema tradiciji dio programa Praznika mimoze odvija se u Institutu.
– Institut je partner državi u rješavanju pitanja fondovskih pacijenata i mnogih situacija, tako je i partner Opštini u organizaciji Praznika mimoze i cijelog tog programa. Nadam se da ćemo u ovom postupku pronalaženja rješenja, obezbjediti stabilne gotovinske tokove u Institutu, kako ne bi došli u situaciju da ne možemo da uspostavimo normalno poslovanje, koje podrazumijeva servisiranje fondosvkih pacijenata, tako i podršku organizaciji Praznika mimoze – navodi on.
Cijene usluga fondovskim pacijentina podignute su nakon 15 godina za svega 17%. Kovačević priča da to uvećanje nije veliko, ako se u obzir uzme da je prosječna cijena punog pansiona uz pet terapija i konsultantske preglede bila oko 30 eura, pa ispada da je zapravo Institut pomagao državi, a ne obratno.
– U razgovorima sa predstavnicima Fonda traženo je uvećanje od 50%, što je izgledalo puno u procentima, ali ako pogledate na koju se početnu cijenu to odnosi, ne da nije bilo previše, pogotovo ako imate potrebu da pomognete Institutu, jer vam je on pomagao prethodnih 15 godina da uprkos nedostatku sredstava u Fondu zdravstva za rehabilitaciju crnogorskih pacijenata, dobijete kompletnu rehabilitaciju za ukupan iznos po tim damping cijenama. To je mogao da radi tako što je prihode sa drugih tržišta preusmjeravao, da pokrije te damping cijene – objašnjava Kovačević.
Umjesto dosadašnjih 30, Fond za rehabilitaciju pacijenata Institutu plaća 36 eura u vremenu inflacije i divljanja cijena, a svake godine servisira oko 5 hiljada korisnika zdravstvenog osiguranja Crne Gore. Ako Institut stane, država neće imati alternativno rješenje za ove pacijente, ističe Kovačević.
– Šta će država imati kao rješenje ako to stane? Kako će riješiti tu rehabilitaciju? Ima li sredstava u budžetu da poslije riješava invalidnine ljudi koji neće biti adekvatno rehabilitovani, pa će ići u invalidske penzije, biti više na bolovanjima i tako dalje… da li taj ekonomski aspekt treba uključti, ako već ne postoji empatijski? Mislim da treba – kazao je Kovačević.
Cijene treba uvećati da budu realne, da se sačuva Institut, kako bi i u budućnosti mogao da servisira fondovske pacijente, jer će država imati ogroman problem ukoliko se Institut ugasi kao zdravstvena ustanova, zaključio je Kovačević.
