Pred Osnovnim sudom u Herceg Novom pokrenut je krivični postupak zbog nedostatka novca sa računa Fondacije Nikole Nika Džanjevića koji je testamentom bio namjenjen za školovanje siromašnih učenika tada Gimnazije „Ivan Goran Kovačić“, a sadašnje srednje mješovite škole. Većina novca nedostaje, a samo mali dio utrošen je na stipendije, kako je i bila posljednja volja ostavioca. U katastarskom pregledu imovine novske srednje škole nema ni oko 6 000 kvadrata zemljišta koju im je ostavio ovaj vizionar, iz najbolje namjere da pomogne.
Zadužbinar Nikola Niko Džanjević, „rukovođen ljubavlju prema rodnom kraju i želji da pomogne siromašnim učenicima“ sastavio je testament ne tako davno, 1979. godine, i precizirao da ovoj školi ostavlja svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu.
Sve parcele u Igalu, na Njivičkom putu, u Sutorini, Srbini, su otuđene i škola od toga nema ništa, potvrdila je direktorica SMŠ „Ivan Goran Kovačić“, Ljiljana Karanović gostujući u „Novskom popodnevu“ RTHN urednice Danijele Đonović.
– Sve je otuđeno, u pravom smislu te riječi. Ko je to uradio, ko je dao „zeleno svijetlo“ i kome je bio interes, ne znam, ali znam da svaki direktor mora da vodi računa o zadužbinama i legatima, da je to jedna od stavki zbog kojih može biti razriješen. Sigurno znam da to nije nastalo u poslednjih desetak godina. Mislim da je kompletno zemljište koje je ostavljeno školi i u Igalu, na Njivičkom putu, u Sutorini, Srbini da je to djelo nekih ljudi koji vjerovatno i ne osjećaju da su napravili neki problem i otuđili nečiju imovinu. Neke parcele su školi ostavljene 1/1, a neke u dijelu sa njegovim rođacima.
Ističe da posjeduju dokument te da je Ministarstvo prosvjete upoznato sa ovim problemom i da vjeruje da će nešto pokrenuti po tom pitanju.
– Jako teško je nešto od toga sada vratiti, prosto nemoguće jer je prošlo dosta vremena, ali je tužno da je to urađeno i da niko ne priča o tome. S druge strane, postavite pitanje kome je to bio interes. Ako je to bio interes opštini, državi, ako je na kraju trebalo da bude tako mada nije logično, jer zadužbine su nešto što se ne dira, ali ako je bio neki viši interes, zašto se onda škola nije uredila onako kako treba, kazala je direktorica Karanović.
Po dolasku na čelo škole upoznala se i sa stanjem Fondacije Nika Džanjevića gdje su novčana sredstva predviđena za stipendiranje učenika slabijeg materijalnog stanja. Sa računa nedostaje većina novca pa je pokrenut krivični postupak kod Osnovnog suda u našem gradu.
– Imali smo dva ročišta, nijedno nije održano. Osjećam određeno nipodaštavanje problema, nepoštovanje institucije koju predstavljam i volje čovjeka koji je sve to ostavio, jer nismo ni prvi ni drugi put dobili obavijest da je odloženo suđenje. Epilog će biti na sudu, tako mora biti. Na računu trenutno imamo 33 hiljade. Taj novac je ostavljen isključivo za obrazovanje djece koja imaju materijalni problem, a ne da bi neko plaćao račune i sa tim novcem radio neke druge stvari. Kada pogledate testament tog divnog čovjeka Džanjevića u kojem piše „Rukovođen ljubavlju prema rodnom kraju i želji da pomognem siromašnim učenicima koji nemaju sredstava za školovanje…“, shvatate kakav je on bio vizionar i znao koliko je bitno obrazovanje, da se pomognu mladi ljudi u školovanju. Većine tog novca nema. Vidjećemo šta će sud reći.
Dodaje i da je do sada raspisivan konkurs za sredstva iz Fondacije Nika Džanjevića, ali je veoma mali broj djece to koristio.
– Interesovanje je bilo slabo, a mislim da je razlog stid da se kaže da nemaju i da im je potrebna stipendija. Nadam se da će se to promijeniti jer ovaj čovjek je sve što je stekao i naslijedio iz najčistije namjere ostavio gradu kako bi pomogao, ne odmogao, kao što se danas često dešava da se odmaže riječju, sumnjom, kazala je direktorica Karanović.
Škola ima još jednu zadužbinsku ostavštinu – dvije kućice uz magistralu u blizini autobuske stanice.
– Testamentom je predviđeno da ih za života koriste određeni ljudi, a potom će škola kao vlasnik imati i pravo korišćenja. Jasno je definisano testamentom na koji se način smije koristiti, a nikada se ne smije otuđiti ili srušiti, pojasnila je direktorica Karanović.
Dio testamenta Nikole Nika Džanjevića sastavljenog 15. maja 1979. godine, dopunjenog 14. novembra 1982. godine, prema arhivskoj dokumentaciji:
„Rukovođen ljubavlju prema rodnom kraju i želji da pomognem siromašnim učenicima koji nemaju sredstava za školovanje ja ovim svu svoju imovinu, kao i sva moja potraživanja koja se budu zatekla nakon moje smrti ostavljam Gimnaziji „Ivan Goran Kovačić“ u Herceg Novom, koju imenujem svojim jedinim nasljednikom, ograničenje da se moja nepokretna imovina može prodati nikada, niti pak gotov novac trošiti već da se prihod od nepokretne imovine, kamata od gotovog novca mogu naplaćivati i upotrijebiti samo za školovanje siromašnih đaka Gimnazije u Herceg Novome. Ukoliko se u času moje smrti nađe neka imovina a koja danas ne postoji isto treba također da u cjelosti naslijedi Gimnazija „Ivan Kovačić“ u Herceg Novome.“
Niko Džanjević je preminuo 1. oktobra 1990. godine, a njegova imovina se sastojala od nepokretnosti (zemljišta) i novca deponovanog kod „Jugoslovenske investicione banke“ u Beogradu, poslovne jedinice „Jugobanke“ u Herceg Novom i „Societe de banque“ u Lozani (Švajcarska). Zadužbina nakon formiranja nije obavljala svoju funkciju. Nije dodjeljivala stipendije niti je vodila brigu o imovini. Tako je utvrđeno da su nepokretnosti Zadužbine otuđene i da do 2005. godine sredstva od kamata na bankovnim računima, nisu upotrijebljene, odnosno nisu date siromašnim đacima gimnazije u Herceg Novom i da volja darodavca nije ispoštovana, zapisano je u Izvještaju Anketnog odbora o stanju Zadužbine „Nikole-Nika Džanjevića“ iz avgusta 2006. godine.
