Danas, neki proslavljaju Sv. Trifuna, neki Sv. Valentina, ali svi zajedno znamo da je ovo praznik zaljubljenih, nostalgičnih i osjećajnih duša. Ljubav je zajednička. Zato se rubrika „Srce bira Herceg Novi“ potrudila da pripremi razgovor sa članovima najromantičnije ex yu grupe – Magazin.
Glavni vokal grupe Andrea Šušnjara i frontmen Željko Baričić pričaju koliko im se karijera promijenila otkako je počela pandemija koronavirusa, kako iz čiste ljubavi prema muzici ne može nikada da dođe do velikih afera i skandala, otkrivaju kako su članovi grupe, sem svih pjevačica, nepušači, zašto im je Tonči Huljić dao savjet da ćute i samo plivaju, ističu kako ništa ne dolazi preko noći, prisjećaju se prošlogodišnjeg koncerta koji su održali u našem gradu u okviru Praznika mimoze. Otkrivaju i zbog čega njihovo srce bira Herceg Novi.
Piše: Viktorija Samardžić
Uz Magazin se nikad nisu pominjale afere tako da možemo zaključiti da su za vašu popularnost „krive“ samo pjesme i predani rad. Koliko vam ova konstatacija imponuje i kako ste uspjeli da se sačuvate od negativnih medijskih efekata?
Željko kaže da je to činjenica zbog koje su srećni.
-Razlog vjerovatno leži u tome što smo mi u karijeri prošli sve stepenice. Počeli smo iz čiste ljubavi prema muzici. Od školskog benda polako smo rasli i na kraju dospjeli na sam vrh. Svi mi od prve pa do današnje postaveo bični smo mali ljudi. Mediji nam nikada nisu bili cilj, nego sredstvo da bi naša muzika pronašla put do uha i srca naše publike.
Naš sagovornik priznaje da nisu ni svjesni koliko je veliko 40 godina uspješne karijere.
– Ne znam kolko ima grupa na ovim prostorima koje kontinuirano nastupaju i snimaju tako dugi period, ali nema ih puno. Ponosni smo na više stvari. Neke su male i drugima nevažne, kao npr. da su članovi grupe nepušači (osim svih pjevačica), da su svi članovi akademski građani, da svi kontinuirano međusobno komuniciramo bez ozbiljnijih svađa. Ponosni smo na trag koji smo ostavili u našoj pop i zabavnoj muzici, ili kad vidimo da su naše pjesme na repertoaru mnogih mlađih izvođača, ili na činjenicu da nikada nismo prevarili organizatora.
Kao trenutka kada je prvi put zakoračio na scenu Željko pamti nastup sa kolegama iz osmog razreda osnovne škole.
– Osnovali smo bend i prvi nastup imali na školskoj proslavi. Ne znam kako, ali uspio sam posuditi električnu gitaru i odsvirali smo nekolko instrumentalnih pjesama. Bio sam u sedmom nebu i tog trenutka shvatio da je to put kojim bih želio ići.
Tonči Huljić je izjavio da je njegov muzički uzor Stivi Vonder, a Stiv je postao “čudo” jer je bio slijepi muzički „vunderkind“ u Americi. Kad si u Dalmaciji muzički vunderkind, pa makar i ne bio slijep, zna se kakva je procedura. Da li možete da nam je otkrijete?
– Tonči je tu ekspert, ali iz mog iskustva nije lako iskočiti u Dalmaciji na bilo kom području, a posebno u muzici. Tu su vam svi najbolji u svemu, svi mogu biti selektori, pjevači, političari, bar tako misli većina. I sad hajde ti kreni i dokaži da si vrijedan pažnje. To je vrlo teško i treba puno talenta, volje, upornosti, odricanja i, naravno, sreće. Kasnije je malo lakše, ali se stalno moraš dokazivati.
Zanimljivo je da u Dalmaciji na vašu muziku, ljudi reaguju – eksplicitno, emotivno. Zbog čega je tako i kako vi gledate na tu priču?
– Nije to samo u Dalmaciji i nije samo na našu muziku. Čini mi se da je u posljednje vrijeme to postala moda, neka vrsta natjecanja „Ko može više popit“. Ne samo zbog izdržljivosti, nego i zbog dokazivanja nekakvog statusa ili bogatstva. To nije nužno vezano za muziku, ali generalno gledano, tekstovi pjesama su ono što sve pogađa u dušu. Tekstovi naših pjesama često balansiraju između poezije i komercijale, a tu je Vjekoslava Huljić nenadmašna.
S obzirom na to da se Tonči Huljić posljednjih godina na neki način povukao sa scene, ko sad vodi glavnu riječ u grupi, da li su se stvari promijenile?
– Tonči već dugo nije aktivni član grupe ali, i kad je bio, nije bio šef, jer grupa tako funkcionira od najranijih dana. Sve se odluke donose dogovorom, a to vrijedi i danas. Prema vani grupa ima predstavnika, koji je ravnopravan ostalim članovima.
Koji njegov savjet i dalje poštujete i slijedite?
– Šuti i plivaj! To je iz nekog vica, ali znači: Ne žali se kad je malo teže i budi svjestan koliko ti je lijepo i dobro u životu.
Koje je po vašem mišljenju najljepše vrijeme Magazina?
– Svaka faza koju smo zajedno prošli, a vezana je uz različite pjevačice, ima svojih krasnih trenutaka. Počeci se uvijek pamte i po njima se kasnije sve vrednuje. Ti prvi koncerti u prepunim sportskim, kino i koncertnim dvoranama u svim gradovima u kojima smo nastupali, možda je to bilo najljepše, ali nije se lako odlučiti.
Da li i koju anegdotu pamtite sa koncerata iz onog vremena, a koju sada?
– Sjećam se jednog koncerta u Njemačkoj iz ere Danijele (prije mobitela). Koncert u Rijeci bio je u petak i mi smo planirali odmah poslije koncerta krenuti za Njemačku, ali je kombi otkazao poslušnost. Prespavali smo i ujutro najranije uzeli rentakar i potegli 1000 km do Kelna. Prije polaska telefonom smo zamolili organizatora da o našem trošku iznajmi instrumente. Kad smo stigli, publika je već nestrpljivo čekala početak našeg koncerta, Na bini nas je dočekao dječji sintisajzer, gitara za ljevoruke (za mene kao dešnjaka potpuno neupotrebljiva) i četiri mikrofona. Nismo se predali i odradili smo cijeli koncert, ni sam ne znam kako. Što je najvažnije, nismo se osramotili i publika je bila zadovoljna. Nakon pola godine ponovo su nas pozvali, te smo nastupili u istom prostoru, ovaj put sa svim instrumentima. Pada mi na pamet i zgoda od nedavno. Zaštitna lica Magazina smo trenutno Andrea, Keko (s vječnim repićem) i ja Željko (bez repića). Andreu svi prepoznaju, žele selfije, potpis i slično, Keka prepoznaju stariji zbog repića, a mene tu i tamo poneko. Dođem neki dan u banku, naravno sa maskom na licu i kapom na glavi , i službenica me pita: „Jeste li vi iz grupe Magazin?“ Ni sad mi nije jasno kako me žena prepoznala. Izađem vani, sjednem na bicikl, krenem i zaustavim se na semaforu. Pored mene šinjorina u najboljim godinama, gleda mene i bicikl, pa kaže:„Opa, muzičar, s konja na magarca!“
Nostalgija, romantika, sjeta, tuga, i veselje, po tome svi prepoznaju Magazin, a šta biste vi još dodali?
-Tome se više ništa ne treba dodati, možda jedino uspomene. Od drugih nas izdvajaju upravo naše pjesme. One jesu univerzalne u svakom pogledu, ali u njima se osjeća blagi miris Mediterana, a to je ono što Magazin donosi slušaocu i što naši slušatelji prepoznaju i vole.
Postoji li neki najupečatljiviji ili najemotiviniji trenutak ?
– Izdvojio bih jedan vezan za naš nastup u Rumuniji prije dvije godine. To je jedan od rijetkih koncerata koje smo izveli ljudima koji nisu sa našeg govornog područja. Koncert je bio za više hiljada ljudi koji su pjevali naše pjesme, a da ništa nisu razumjeli. Pjesme su ih vratile u neko davno prošlo vrijeme, kada su prateći naš TV program naučili neke naše pjesme. Emocije su se mogle su se opipati, ali se ne mogu prepričati.
Sedam je trenutno vaš omiljeni broj, jer je toliko bilo pjevačica koje su, svaka na svoj način, ostavile svoj poneki trag: Majda Šoletić, Marija Kuzmić, Ljiljana Nikolovska, Danijela Martinović, Jelena Rozga, Ivana Kovač, Andrea Šušnjara. Da li ste razmišljali nekada okupiti ih sve i možda snimiti jednu zajedničku pjesmu?
– Već duže razmišljamo o tome, ali to je to vrlo težak zadatak. Puno je tu karijera, obaveza, kilometara koji nas dijele, organizacijskih problema itd. Nismo odustali od ideje i vidjet ćemo što nam donosi sutra.
U čemu je tajna vaše dugovječnosti?
– Nema tajne. Mislim da je upornost prava riječ. U ovom trenutku nas dva „starija“ uporno vučemo naprijed, Andrea je borac kakvog nema na daleko, a Tonči još uvijek ima motiva i nastavlja pisati lijepe pjesme za Magazin. Magazin: Andrea Šušnjara – vokal, Nenad Vesanović Keko – bas gitara, vokal, Željko Baričić – solo gitara, vokal.
Andrea je odrasla uz Magazin, a potom postala prvi vokal grupe koji traje punu deceniju. Koliko ste vi promijenili grupu?
– Došla sam u bend sa 23 godine, puna nove energije i ideja… Smatram da sam u bend unijela upravo to: novu energiju, osvježenje i novu perspektivu.
Koja prva misao vam je bila kada ste zakoračili u svijet Magazina?
– Prva misao je bila: ok idemo sada ozbiljno raditi! Do tada sam gradila solo karijeru, imala nekoliko važnijih nastupa, od festivala do Eurosonga, uz to išla uškolu, na fakultet… A od trenutka kada sam ušla u Magazin znala sam da počinje ozbiljan rad i da moram cijeli životni raspored podrediti tome.
U kojoj mjeri je zahtjevno biti član ove grupe?
Ništa nije problem raditi ako to voliš, ne bih rekla da je zahtjevno biti pjevačica Magazina, ali je definitivno izazovno.
Da li i koja vam je prethodna pjevačica Magazina bila uzor?
Kada sam bila djevojčica, jako sam voljela Danijelu Martinović koja je tada pjevala u grupi Magazin i pjesme Ljiljane Nikolovske.
Kolika je prednost biti jedina dama u grupi?
Ne bih rekla da je prednost jer sam u manjini (imamo i curu koja svira klavijature), pa se većinom ja moram prilagoditi dečkima, oni baš i ne razumiju da mi treba na turnejama i pokoja minuta više za spremiti se za koncert …. Svi smo jednaki u grupi, pa se međusobno uvažavamo i lako dogovaramo.
Da li ste zahvalni Tončiju što je prepoznao vaš talenat?
Naravno da sam zahvalna, dao mi je priliku. Da nije bilo obitelji Huljić, ne bih ispunila svoje dječje snove.Naučili su me sve što znam o ovom poslu.
Publika vas najbolje doživljava kroz vaše upečatljive nastupe, stajling i energiju koju imate. Koliko je potrebno rada, ulaganja i odricanja da biste sve to uskladili?
Potrebno je jako puno rada, truda, odricanja. Još od malena sam išla u dva vrtića, dvije osnovne i dvije srednje škole, pa sam imala veoma malo slobodnog vremena. Umjesto igranja sa vršnjacima i jednostavnog pisanja domaćih zadataka, vježbala sam kalvir i solo pjevanje, pa je bilo i teških trenutaka, jer ne bih stizala sve na vrijeme, tu bi uskočila mama da me potiče i naposljetku Tonči Huljić sa kojim sam počela surađivati sa 16 godina. Radim ovaj posao već 17 godina, pa mi sada već sve to dolazi prirodno. Ništa ne dolazi preko noći.
U okviru Praznika mimoze, prošle godine ste nastupili na manifestaciji Riblja večera u Institutu „DrSimo Milošević“. Da li pamtite tu noć?
Pamtim tu noć po super publici i ljudima koji su pjevali sa nama stare i nove hitove grupe Magazin, odličnoj večeri, zabavi i plesu. Bio je to provod za pamćenje. U Institutu sam sa Magazinom bila nekoliko puta ali, nažalost, uvijek kratko. Nadam se da će biti još prilika za druženje i odmor.
Volite li cvijet mimoze?
Volim mimozu i volim sve cvijeće, kao i svaka žena, pretpostavljam.
Šta Magazin radi sada kad se odmara od koncertnih turneja zbog pandemije?
Vrijeme pandemije veoma nam teško pada. Za nas je 2020. počela predivno, snimili smo novu pjesmu Samo da se zna ( jaka sam ti ja), ispunila nam se dugogodišnja želja da odemo na turneju po Australiji. Vratili smo se kući sa turneje i odmah nastavili sa dogovorenim koncertima po Hrvatskoj, snimili smo spot i onda je sve stalo. Imali smo još prošlog ljeta tri nastupa u novo-normalnim uslovima i sve smo se nadali da će se situacija do Božića i Nove godine stabilizovati, ali ipak ćemo morati pričekati da se stvari vrate u normalu.
Zbog čega vaše srce bira Herceg Novi?
Herceg Novi pamtim po izrazito srdačnim ljudima, lijepim koncertima i druženju.
