Mirno, i opet sivo jutro u zalivskom svijetu. Ali, taj sivkasti plašt koji se svija oko grada i ulazi u duše, razigra ponegdje plameno crveni cvijet, mimoza koja dodaje sunčano žute, i poneka drugačija riječ u moru onih koje nas brinu, ili ljute, a sve rjeđe raduju. Uredićemo, ipak, ovaj dan onako kako želimo. Jednim dijelom. Drugim kako zahtijevaju posao i obaveze. Imaćemo uz sebe, zahvalni, one koji nas razumiju, ali i one koji očekuju da ne slijedimo uvijek svoje već njihove zamisli. Očekuju više nego što može biti. Onda ostanu razočarani, a oni koji svijet pokušavaju da oboje, uprkos svemu, dobrim mislima i vedrinom čak i kada je nema, ostanu povrijećeni. Zaborave i jedni i drugi da je ljepota u različitosti, a da dobrotu treba njegovati prvo djelima a onda i riječima. Svima dobro jutro! Dobro jutro i našem Herceg Novom!
